“Da bi Hrvatska mogla dobiti svoj prvi borbeni avion, trebali su se stvoriti određeni uvjeti. Prvo i najvažnije, trebalo je naći pilota koji će, riskirajući vlastiti život, prihvatiti ogroman rizik u pripremi i realizaciji preleta”.
Tako započinje knjiga “Prelet za Hrvatsku” umirovljenog pukovnika HV-a Danijela Borovića. On je taj pilot koji je riskirao život i Hrvatskoj priskrbio prvi borbeni zrakoplov, moćni MiG-21 bis, u kojem je 4. veljače 1992. poletio s vojnog aerodroma Željava kod Bihaća i sletio na aerodrom u Puli, koji je JNA ostavila u devastiranom stanju.
Završio je zrakoplovnu gimnaziju u Mostaru, pa Zrakoplovnu vojnu akademiju u Zadru, gdje 1981. postaje pilot s činom potporučnika. Izabran je za preobuku za pilota MiG-21 koju prolazi na aerodromu Batajnica kod Beograda. Godinu dana poslije preraspoređen je u 117. lovački avijacijski puk u Bihaću. Deset godina poslije, plan za prelet iz JNA bio je do kraja razrađen.
No, s njim su u Bihaću bili supruga Snježana i petogodišnji sin Vanja. Trebalo je prvo osigurati njihovo istovremeno izvlačenje iz Bihaća, a sve je otežavalo to što su nakon bijega pilota Rudolfa Perešina, koji je MiG-om u listopadu 1991. odletio u Austriju, mjere osiguranja bile znatno postrožene, piše večernji.hr.
Plan preleta u Hrvatsku
Iako je akcija pomno planirana od samog početka, njezin tijek nije nimalo išao po planu. Borović je zbog uspješnog izbjegavanja sudjelovanja u ratnim zbivanjima u Sloveniji postao sumnjiv vojnoj obavještajnoj službi koja ga je ‘prizemljila’, pa je trebalo imati strpljenja i čekati na svoju priliku. Borović kaže da je mjesecima morao glumiti da je sve u redu kako bi opet pridobio njihovo povjerenje, što je njih troje itekako koštalo živaca. Ipak, nakon nekoliko mjeseci pauze Danijel Borović dobiva priliku ponovno poletjeti. Pritom se, ističe, nije radilo o nekakvom novostvorenom povjerenju, već o potrebi posla.
Drama započinje već na samoj stajanci bihaćkog aerodroma, čiji je dovršetak izgradnje krajem 60-ih godina prošlog stoljeća u današnjem novcu iznosio 80 milijardi dolara. Let je nepredviđeno kasnio, a svaka je minuta kašnjenja prijetila propašću akcije. Na planirani dan preleta već od jutra bila je nepovoljna vremenska situacija, ali glavni junak priče na odustajanje nije pomišljao ni u jednom trenutku. ‘Da sam tada odgodio odluku, bilo bi upitno bi li se i kada takva mogućnost ponovila, osobito nakon što sam ranije putem posrednika iz Zagreba dobio informaciju da prelet treba izvršiti maksimalno deset dana nakon međunarodnog priznanja Hrvatske’, prisjeća se kasniji zapovjednik 1. lovačke eskadrile HRZ-a, piše tportal.
Opasnost je na sam dan preleta vrebala iz svih pravaca, počevši od loših meteoroloških uvjeta do zamračenja na hrvatskom teritoriju, koje je onemogućilo orijentiranje tijekom leta. Pored toga, zbog izmjene u kursovima leta prijetila je velika opasnost da našeg pilota obore naši protuzrakoplovci. Hrabri pilot se prisjeća kako se našao u zraku u noćnim uvjetima i bez pomoći bilo kakvog navigacijskog sredstva koje bi mu pomoglo doletjeti na željenu poziciju.
Ipak, u posljednjim trenucima leta, kada je već prijetilo da će avion ostati bez goriva, Borović uočava svjetlo na kraju tunela, koje je dobacivao najobičniji VW Golf. U Puli su zbog njegova kašnjenja uslijed čitavog niza peripetija već gotovo odustali od čekanja da dođe ‘taj netko’, a njega su od katastrofe dijelile sekunde.
‘Na kraju sam ipak ugledao treperavu točkicu u daljini, svoje ‘svjetlo života’, i uspio sletjeti na tamnu ploču, na pistu koju nisam vidio. Ekipa za doček u Puli već je gotovo odustala jer se nikakav avion nije pojavio u predviđeno vrijeme, a u međuvremenu je pao i mrak. Miroslav Peris je prethodnog dana javio u Zagreb da će avion sletjeti u Pulu u 17.20 sati, ali zbog kašnjenja s punjenjem nakon prethodne dnevne smjene u to vrijeme još nisam ni poletio. U Puli je već zavladao potpuni mrak, a piloti koji su ga čekali na oba kraja piste zaključili su da u tim uvjetima i uz lošu vidljivost nitko ne može sletjeti’, precizna su sjećanja Borovića. Da je kasnio još samo koju sekundu, ekipa za doček uz pistu bi se povukla i ne bi mu imao tko signalizirati. Još samo nekoliko minuta leta u potrazi za blijedim svjetlima aerodroma i ostao bi i bez goriva.
Tijekom leta, priznaje Borović, glavom mu je prolazilo bezbroj misli, ali je slijetanje u Hrvatsku donijelo olakšanje i neopisiv osjećaj.
Život nakon rata
Prvi hrvatski vojni pilot koji je svojim zrakoplovom sletio na hrvatsko tlo preuzeo je zapovijedanje 1. lovačkom eskadrilom nakon pogibije zapovjednika Rudolfa Perešina i zapovijedao je njome i nakon rata. Umirovljen je u činu pukovnika i misli da je bar netko od njih četvorice pilota koji su preletjeli iz JNA, trebao dobiti visoki čin. Knjiga Prelet za Hrvatsku izašla je tek 28 godina nakon njegova preleta, a službeno obilježavanje nije se uopće organiziralo od 2002. do 2017. godine.
Danijel Borović je za vrijeme Domovinskog rata sudjelovao u svim akcijama oslobađanja okupiranog područja Republike Hrvatske. Predsjednik Franjo Tuđman odlikovao ga je Redom Nikole Šubića Zrinskog za ratno herojstvo. Umirovljen je 2003. godine.
Predsjednik Hrvatske Zoran Milanović odlikovao ga je Redom kneza Domagoja uoči 30. godišnjice herojskog preleta za Hrvatsku.
