Dubrovačka Republike je tijekom godina postala svojevrsan sinonim za diplomaciju i trgovinu. S obzirom na ubrzan porast i ugled u svijetu, Dubrovačka Republika pristupila je izgradnji prigodnih brodova koji će poslužiti njihovoj najboljoj ekonomskoj grani – trgovini. Unatoč konjukturi u brodarstvu i razvoju navigacijskih pomagala u XV. i XVI. st., duga plovidba istočnim Jadranom i dalje se odvijala uz obalu, prvenstveno radi zaštite od vremenskih neprilika na moru, a izbor usputnih postaja ovisio je o svrsi i konačnom odredištu putovanja. Stoga je zanimljivo istaknuti da su se kao logičan izbor plovidbene rute južnog Jadrana nametnuli otoci Hvar, Vis, Palagruža i Korčula.
Uspon flote
Zlatno je doba Dubrovnika trajalo od 15. do 17. stoljeća. Unatoč položaju i ulozi kakvu je Dubrovnik imao između Osmanskog Carstva i Mletačke Republike, dubrovačko brodovlje je vladalo svjetskim morima, a pomorska trgovina povećala je važnost Dubrovačke Republike te omogućila materijalno blagostanje, osjećaj slobode i ekonomsku sigurnost njezinih stanovnika.
Mala Republika je imala zadivljujuću flotu koja je s 200 brodova u 16. stoljeću narasla na 300 brodova do 18. stoljeća. Nijedan od njih nije bio upečatljiviji od dubrovačke karake – simbola nautičke moći Dubrovačke Republike, ručno rađenih drvenih konstrukcija kojima se divio cijeli svijet.
Čak toliko da je argosy postao sinonim za brod koji je mogao izdržati i najzahtjevnije pomorske uvjete, a bio je izgrađen na dubrovački način.
Argosy
Naziv argosy izvedenica je od imena Ragusa, republike kojoj su služili ovi moćni brodovi. Kada bi brod iz Raguse (Dubrovačke Republike) pristao u jednu od britanskih luka – Southampton, Margate ili Portsmouth, stanovnici su ih nazivali argosy. Takav naziv ostao je uvriježen te široko korišten i prihvaćen dio engleskog jezika za opisivanje velikih, širokih drvenih brodova koji plove Mediteranom.
Izgled karake
U 14.stoljeću domaći brodograditelji počeli su ručno graditi dubrovačku karaku. Bio je to brod s “pečatom” Dubrovnika, sagrađen od vrhunskog drveta, velike čvrstoće i trajnosti u odnosu na slične brodove u drugim zemljama tadašnjeg svijeta.
Dubrovačka karaka imala je obli trup, s uzdignutim pramcem i krmom. Bila je veća od karavele, ali nešto sporija i slabijih maritimnih sposobnosti. Na pramčanom jarbolu imala je križno jedro, na glavnom dva križna, a na krmenom latinsko jedro. Bila je duga do 40 metara, široka 15, a visine boka 10 metara. Imala je gaz od 5 metara, nosivost 1250 tona, s oko sto članova posada i do 40 topova.
Bio je to najveći i najugledniji trgovački brod na tadašnjoj karti svijeta, a plovio je od obala Italije, Španjolske, sjeverne Afrike, Engleske, Portugala, zemalja na istoku itd.
Diplomacija i trgovina obilježile su godine i stoljeća postojanja Dubrovačke Republike. Dobro razvedena obala istočnog Jadrana doprinosila je stvaranju pogodne plovidbene rute koja je prolazila uz otok Korčulu i grad Korčulu, a ponekad i uz otok Mljet ili, većinom uz kopnenu obalu. Na temelju svega navedenog, ostaje mogućnost da su moćne dubrovačke karake plovile u blizini današnjeg Neumskog zaljeva.
Prilikom preuzimanja teksta obavezno je navesti Neum.online kao izvor i dodati poveznicu (link) na članak.
