Holokaust je fenomen koji se može promatrati iz povijesnog, sociološkog, psihološkog i moralnog kuta. Danas (27. siječnja) je Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta. Holokaust se može promatrati, ne isključivo kao “židovski orijentiran”, nego on postaje problem cjelokupnog modernog društva.
Pouka holokausta
Dan kada je Crvena armija 27. siječnja 1945. godine oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj, Ujedinjeni narodi su, donošenjem Rezolucije o danu sjećanja na holokaust 2005. godine, proglasili danom sjećanja na sve žrtve holokausta. S jedne strane Crvena armija oslobađa Auschwitz kao vojni cilj, dok s druge strane pod djelovanjem Staljinove “čizme” umiru milijuni ljudi u tadašnjem SSSR-u. Kako ih se svijet sjeća?
Pouke holokausta, interpretirane u svojoj snažnoj povezanosti sa čimbenicima i okolnostima moderne civilizacije, trebaju ukazati na razorne potencijale vremena u kojemu živimo. Te pouke upozoravaju nas na masovna ubojstva, zločine i nasilje kao stalno prisutne tendencije suvremenog doba tekuće modernosti.
Broj žrtava nacističkog djelovanja
Prema podacima Yad Vashema, najveći intenzitet sustavnog i masovnog uništenja izvršen je 1942. godine, kada je u koncentracijskim logorima ubijeno dva i pol milijuna Židova, a među žrtvama holokausta bilo je i milijun i petsto tisuća djece. Kao općeprihvaćena brojka ljudi nad kojima je vršena tortura i koji su ubijeni od strane nacističkog krvoločnog režima iznosi oko 6 milijuna. Osim Židova na meti su bili Romi, Slaveni, homoseksualci, osobe s poteškoćama, oporbene strane nacističke stranke te ratni zarobljenici.
Slučaj Janusza Korczaka (Henryk Goldschmidt)
Jedna od poznatijih priča vezanih uz mučno i nehumano ponašanje pripadnika SS-a vezana je za slučaj Janusza Korczaka koji je bio liječnik i pedagog. Uz to je pisao knjige te se brinuo i borio za prava djece. Danas ga se često naziva ocem prava djeteta.
Rođen kao Henryk Goldschmidt u dobrostojećoj židovskoj obitelji iz Varšave nikada nije imao vlastite djece, a čitav svoj život posvetio je djeci, njihovom odgoj te brizi za malo ljudsko biće. U kolovozu 1942. godine, nakon upada njemačkog SS-a u dom za siročad varšavskog geta bio je prisiljen djecu otpratiti u smrt. On je svojih 200 štićenika izveo na kolodvor odakle su skupa s njim deportirani u logor smrti Treblinku. Odbio je pomoć svojih prijatelja da preživi, pošao je skupa s djecom u plinske komore. Bio je istovremeno i Židov i Poljak, ali se židovstva nikad nije odrekao.
Formulirao je prva prava djeteta, a ponajviše je inzistirao da dijete bude kakvo jeste te da bude poštovano i da mu se pruži dom i pažnja. Na tim temeljima danas počivaju prava djeteta zapisana u Konvenciji UN-a. Poznad pod nadimkom “Stari doktor” pisao je pedagoška djela, ali i romane za djecu. Jedna od poznatijih njegovih rečenica bila je: “Ako se jedno dijete smije, smije se cijeli svijet.”
Pouka holokaust na židovskom primjeru imala je za zadatak naučiti modernu civilizaciju koje su njezine najtamnije strane, ali je i učiniti otpornom na buduće holokauste i genocide. Nisu samo osuđeni genocidi genocidi, niti su svi neosuđeni zapovjednici i vođe slobodni. Genocidna ubojstva događala su se i dalje, posebno na prostorima bivše Jugoslavijie, točnije na njezinim pomno odabranim područjima.
