Kao i što je i svaka država članica prije samog ulaska u zajednicu kao što je Europska unija mora ispuniti određene kriterije, tako i Bosna i Hercegovina na svom putu mora ispuniti te iste kriterije koje ova zajednica stavlja pred nju. Proširenje je jedan od najmoćnijih političkih alata Europske unije (EU). To je pažljivo vođen proces koji pomaže u transformaciji uključenih zemalja te doprinosi miru, stabilnosti, napretku, demokraciji, ljudskim pravima i vladavini prava širom Europe. Pridruživanje, međutim, može uslijediti jedino ako država koja je podnijela zahtjev ispuni sve kriterije pridruživanja, poznate kao Kriteriji iz Kopenhagena. Ti kriteriji, koje je utvrdilo Europsko vijeće u Kopenhagenu 1993. godine se odnose na Politički, Ekonomski i Pravni kriterij, a Europsko vijeće je u Madridu 1995. godine dodalo još jedan kriterij, a to je Administrativni kritetij koje svaka država mora ispuniti sa bi dobila status kandidata.
Put Bosne i Hercegovine ka Europskoj uniji započinje kada se Vijeće Evropske unije u Solunu 2003. izjasnilo o Zapadnom Balkanu da budućnost ove regije leži upravo u Europskoj uniji. Nakon toga, Bosna i Hercegovina je dobila status zemlje potencijalnog kandidata za članstvo u Europsku uniju u skladu sa zaključcima Europskog vijeća u Solunu u lipnju te iste 2003. godine i krenula na svoje putovanje da postane punopravna članica Europske unije koji i dan danas traje. Europska unija i Bosna i Hercegovina su 16. lipnja 2008. potpisale Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju (SAA), koji će stupiti na snagu onda kada se zaključi proces njegove ratifikacije. Medutim, od tada pa sve do danas, nije se dogodila nikakva velika promjena na tom putu iz razloga što Bosna i Hercegovina kao zemlja ide zapravo jako malim, sporim korakom ka Europskoj uniji.
Prepreka na tom putu je zapravo jako puno jer i sami znamo kakvo je stanje unutar naše države, stoga sam mišljenja da uzrok cijeloj ovoj situaciji i jako sporom napretku zemlje leži u unutarnjoj funkcionalnosti institucija to jest ne funkcionalnosti kako zakonodavne, tako i izvršne vlasti na državnoj razini, ne funkcionalnosti pravosuđa unutar države, ali i možda najveći problem koji izlazi iz toga, a to je nemogućnost dogovora političkih lidera oko najosnovnijih problema u državi što najbolje pokazuje primjer da nakon mišljenja koje je Bosna i Hercegovina dobila od Europske komisije kroz četrnaest prioriteta koje zemlja mora ispuniti u što kraćem roku. Od tih četrnaest prioriteta ispunjeno do sada je ispunjeno svega tri, u kojima se nalazi promjena izbornog zakona na državnoj razini , omogućavanje izbora u Mostaru, ukidanje smrtne kazne na području Republike Srpske ali djelomično, dok su ostale točke još uvijek na čekanju zapravo.
Situacija u kojoj se Bosna i Hercegovina nalazi trenutno, pritom misleći na ažurnost u ispunjavanju kriterija i pridruživanja ka članstvu u Europsku uniju je jako loša. Taj put će se i dalje odužiti ukoliko ne ujedinimo snage, sagledamo postojeće stanje te trudom i radom sva tri konstitutivna naroda zajedno, počnemo pomicati granice trenutnog i našu zemlju tako dovedemo do postajanja punopravnom članicom zajednice kao što je Europska unija.