U srijedu, 24. studenog održana je javna tribina u Čapljini pod nazivom “Nasilje u obitelji”.
Okupljenima su govorili prof. dr. Dragan Babić na temu ”Nasilje u obitelji – psihološki aspekt”, dr. Marko Romić na temu ”Žena kao žrtva patološkog kockara”, a svoje mišljenje iznijeli su i psiholozi Caritasovog centra za žrtve nasilja.
Prof. dr. Marko Romić ističe da je nasilje u obitelji jako česta pojava na području Hercegovine.
– Tu pošast kao zajednica ne vidimo i o njoj nedovoljno pričamo, a o tome znaju samo oni u čijoj se kući i obitelji to događa, drugi se čine kao nezainteresirani i koliko je to veliki problem i koliko će postati problem cijele zajednice, jer ako su u obiteljima bolesni članovi obitelji, cijela će zajednica biti bolesna, govori dr. Romić.
Dodaje kako se nasilje reflektira na djecu i na sve članove obitelji.
– Taj fenomen se krije, a kriju ga najviše žrtve nasilja. Sam sam svjedočio slučajevima kad žena dođe modra, ali drugi dan će ona zanijekati sve i u centru za socijalni rad, i pred psihologom i pred policijom i na taj način doprinijeti da sljedeće batine budu još gore, dodaje Romić.
Navodi kako kao društvo nismo spremni odgovoriti na ovaj problem.
– Nasilje u obitelji se povećalo u ovom vremenu pandemije, a na temelju mog svakodnevnog rada vidim da nasilje u obitelji u vremenu pandemije raste, zaključio je Romić za Neum.online.
– Agresivnost i nasilje datiraju od postanka čovječanstva i imali su kroz povijest različite oblike. U povijesti nije bilo nasilnijeg i agresivnijeg vremena nego danas, posebno u našoj regiji, ističe dr. Dragan Babić.
– Muški spol je kroz povijest povlašten, mi smo muškarci kao jači spol, a žene ljepši spol, i od malih nogu nas tako odgajaju da trebamo biti važni i glavni. Testosteron je hormon koji imaju muškarci i žene, ali ga muškarci imaju više i on im daje snagu i važnost, a dovoljno je znati da ga sportaši koriste kao doping, čime se povećava snaga ali i fizička dominacija nad ženskim spolom, objašnjava dr. Babić.
Navodi kako profil nasilnika nije lako objasniti, a ni prepoznati.
– Imamo tri kategorije – one koji su zdravi, one koji su poremećeni i one koji su psihički bolesni. Najveći broj nasilnika je iz kategorija koji su zdravi ili koji su poremećeni nego iz kategorije psihičkih bolesnika. Svi mi imamo u sebi dozu narcisodnosti, paranoidnosti, šizoidnosti, ali u manjoj razini i ne pokazuje se. Kod ljudi koji su psihopati i imaju poremećaj ličnosti, njihove su psihičke osobine naglašenije, pa su asocijalni ili paranoidni tipovi ti koji pokazuju agresivnost prema djeci, supruzi i drugima i pokazat će nasilje. To su ljudi koji vrlo malo ili nimalo ne mare za društvene norme, njima je važno da bude samo kako on misli, želi i uviđa i tako se ponaša, kaže dr. Babić u izjavi za Neum.online.
– Ako gledamo duševne bolesti kao šizofrenija, manija i druge bolesti, takvi bolesnici su povremeno agresivni u toj akutnoj fazi, u prvim godinama, u pogoršanju, kasnije kad bolest napreduje oni su češće žrtve, poput teških depresivnih bolesnika, ali ovisnici su ti koji su više nasilni, pojašnjava dr. Babić.
