Prije 110 godina, u nedjelju 14. travnja 1912. godine, 20 minuta prije ponoći, točnije u 23,40 sata dogodila se medijski najpoznatija i jedna od najvećih pomorskih havarija prošlog stoljeća. Sljedećeg jutra sve naslovnice svjetskih i naših novina osvanule su s naslovom da je “Titanik potonuo!”.
Te mirne noći, svoda obasjanog zvijezdama, ali bez mjeseca, na dnu Atlantskog oceana smrt je pronašlo 1495 putnika Titanika koji su išli ili kao “bogataški ukras broda” posjetiti Ameriku ili kao putnici trećeg razreda potražiti sreću preko Velike bare. Samo je njih 712 nakon tri dana zahvaljujući brodu Carpathia, koji je imao većinsku hrvatsku posadu, ugledalo Kip slobode na Manhattanu.
2012. godine kada je obilježavana 100-ta godišnjica potonuća Titanika brod Queen Mary krenuo je “stazama” Titanika, te se zadržao na mjestu tragedije i odao počast svim stradalima. Među okupljenima je bila baš kao i te davne 1912. godine “crem de la crem” Europskog i američkog društva, ali i svi predstavnici društva titanikologa iz cijelog svijeta.
Među njima svoje je mjesto pronašao i pisac predsjednik Hrvatskog društva titanikologa iz Zagreba i član Švicarskog društva titanikologa Slobodan Novković.
Gradnja broda
Gradnja Titanika počela je 1909. godine i brod se gradio točno na dan tri godine. Bio je drugi u planiranoj seriji od tri izgrađena broda. Prvo je bio izgrađen Olympic, pa je bio na redu Titanik i treći na redu bio je Gigantik, ali nakon katastrofe odustalo se od ovih zvučnih imena, pa je treći brod bio Britanik. Titanik je bio izgrađen u brodogradilištu u Belfastu.
Postojale su dvije kompanije brodarske tada najjače na svijetu: I na jednoj večeri u Londonu došli su na ideju J.Bruce Ismay predsjednik White Star Linea i James Pirrie predsjednik brodogradilišta Harland&Wolff da izgrade flotu od tri broda koji bi imali neviđeni do tada luksuz. Odlučeno je to 1907. godine.
Titanik je bio napravljen od čelika kao i svi brodovi tog doba, a težina je iznosila 46.328 tona, piše morski.hr.
Prvo putovanje
Isplovio u srijedu 10.travnja 1912. iz luke Southampton u Južnoj Engleskoj u podne. S tim da je kod isplovljavanja došlo do podvodnih strujanja i brodu koji je bio u blizini zbog toga su popucali vezovi, pa je za dlaku izbjegnut sudar tih dvaju brodova, što bi putovanje Titanika spriječilo. I čistom (ne)srećom i vjerojatno stručnošću i sposobnošću kapetana Titanika Edwarda Smitha Titanik je sa zakašnjenjem od jednog sata isplovio iz luke.
Tragičan sudar sa santom i stoljeće predrasuda
Bio je 14. travnja. Nedjelja. Titanik je plovio, puno njih govori – punom parom. Nije! Titanik je plovio povećanom brzinom, jer su uvjeti za to bili idealni i plovio je s 85 posto snage. Bilo je predviđeno da se u ponedjeljak, dakle, sljedeći dan, upale svi kotlovi i da se ide punom brzinom. Međutim, taj dan nisu dočekali. Titanik je plovio povećanom brzinom i imali su informacije da se približavaju ledu i toga su svi bili svjesni, ali kapetan Smith nije napravio ništa što svi ostali kapetani na svim svjetskim morima ne bi naredili. To je, dok se ne pojavi prva prepreka tj. ledena santa, da se drži kurs i brzina.
Sve je bilo krasno i dobro do 23,40 sati, znači, 20 minuta prije ponoći kada se iz tog mraka (bila je noć, mirno more, bez vjetra i valova, zvjezdana noć, ali nije bilo mjeseca) znači bili su svi uvjeti da se prepreke na površini ne otkriju i u tih 20 minuta prije ponoći pojavila se ledena santa na kursu Titanika što je osmatrač na jarbolu u onom mraku uspio vidjeti. Naravno, odmah su bile poduzete sve mjere: odmah u lijevo! I strojevi punom brzinom odmah natrag! Međutim, brzina koju je brod tog trenutka imao i snaga strojeva…znate nije to kao kod automobila. Stanete na kočnicu pa se zaustavite. Kod broda je kočenje takvo da vi morate strojeve zaustaviti potpuno da bih onda vratili unazad. Za to treba oko 30 sekundi, a Titanik je nakon 37 sekundi udario u santu! Titanik je samo uspio skrenuti! Nikakvog kočenja tu nije moglo biti! Radi se o pet sekundi više manje, govori Slobodan Novković.
Potonuće je trajalo 2 sata i 40 minuta. Carphatia s relacije Rijeka-New York prvi stigao u pomoć. To je bio brod koji je od 1903. plovio na relaciji Rijeka-New York. I Carphatia je bio jedan od flote koji su iz Rijeke plovila za Ameriku. I naravno kako su iz Rijeke plovili da je velik broj mornara bio iz Istre i Primorja. Tako da su ih i ljudi malo već i svojatali. Četvrtina posade je bila hrvatska. Carphatia je u trenu kad je Titanik doživio nesreću bila na povratku iz New Yorka prema Rijeci.
