Vojno-redarstvena operacija “Oluja” najslavnija je i najvažnija operacija u višestoljetnoj hrvatskoj povijesti. Oluja je započela 4. kolovoza u 5 sati ujutro u napad duž crte od Bosanskog Grahova na jugu do Jasenovca na istoku, na bojišnici dugoj više od 630 kilometara, a operacija je trajala sve do 7. kolovoza dok kompletan hrvatski teritorij, koji je bio pod okupacijom tzv. Republike Srpske Krajine, nije oslobođen. U 18 sati 7. kolovoza ministar obrane Gojko Šušak proglasio je završetak operacije “Oluja” u bivšim sektorima Sjever i Jug. Operacija “Oluja” teritorijalno je ujedinila teritorij Republike Hrvatske. Ratne vojne operacije koje su prethodile “Oluji” bile su svojevrsna priprema za krunsku bitku obrambenog Domovinskog rata.
Činjenični podatci o “Oluju” govore da je izvođena od strane postrojbi Hrvatske vojske i specijalnih jedinica MUP-a i to u pet zbornih područja. Operacija je imala dva glavna i nekoliko pomoćnih pravaca, a planirala se tako da se na područje Republike Srpske Krajine uđe iz više pravaca i na taj način okruži neprijateljske snage. Korištene su gardijske brigade i postrojbe specijalne policije u svim zonama. Oslobođeni su teritoriji sjeverne Dalmacije, Like, Banovine i Korduna. U operaciji je sudjelovalo oko 200 tisuća ljudi, oslobodili su nešto manje od 10.500 četvornih kilometara, odnosno gotovo petinu države, što je utjecalo na završetak rata u Bosni i Hercegovini te mirnu reintegraciju Podunavlja u ustavno-pravni poredak Hrvatske. Hrvatska je u rat ušla nepripremljena te su se sve operacije razrađivale i planirale tijekom rata kao odgovori na nemogućnosti diplomatskih dogovora.
Drniš, 5. kolovoza 1995. godine (Izvor: telegram.hr)
Političke okolnosti prije 1995. godine dovele su tadašnji vojni i politički vrh pred jedino moguće riješenje u datim okolnostima – vojno oslobađanje okupiranih krajeva. Ova umjetna tvorevina unutar teritorija Republike Hrvatske, sa svojim je političkim vrhom od početka postojanja odbijala sve pokušaje pregovaranja i mirne reintegracije, dok su mirovne snage Ujedinjenih naroda svojom neučinkovitošću samo kočile Hrvatskoj mogućnost rješavanja krize i vraćanja svojih teritorija. Odbivši plan Z4, politički vrh RSK jasno je izrazio svoje želje i nastojanja, a to je provođenje velikosrpske ideje Miloševićevog režima i na hrvatskom tlu.
Slobodno Kijevo, 5. kolovoza 1995. godine (Izvor: telegram.hr)
Obavještajno-teritorijalne pripreme za “Oluju” obavljale su se mjesecima unatrag, ali u tajnosti. Kao glavni organ koji je nosio organizaciju jedne ovakve složene operacije nužno je istaknuti Obavještajnu upravu Republike Hrvatske koja je koordinirala rad na terenu. Tu se posebno ističu izvidnice hrvatskih vojnika na teritorije RSK što je u tim trenutcima bilo izrazito nesigurno i opasno. Uz to, bespilotne letjelice koje su hrvatski proizvod davale su valjanu sliku i realnom vremenu u pravom stanju na terenu. Uz novinske članke, medije i službene dokumente kao konačan proizvod proizašla je činjenica da je hrvatska strana znala točne položaje neprijatelja.
Knin, 5. kolovoza 1995. godine (Izvor: telegram.hr)
Promišljena politička odluka tadašnjeg predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana da vojno-redarstvena operacija “Oluja” počne u petak jer politički svijet tijekom vikenda nije dovoljno aktivan. Ovim detaljom pokazuje se da se pazilo na sve sitnice prilikom organizacije.
Pripadnici 7. gardijske brigade Pume i to Jasmin Hadžić, Mario Bilać i Edvard Baltić skinuli su srpsku i postavili hrvatsku zastavu na kninsku tvrđavu u 9:43 5. kolovoza 1995. godine.
Neprocjenjiva žrtva naših najhrabrijih vitezova ne smije izblijediti u mijenjama vremena, a sve jača navala relativizma ne smije nasrnuti na hrvatsku slobodu. Kolektivni napredak i blagostanje mora nam biti imperativ po kojem trebamo nastaviti dalje. Branitelji su položili živote za vječne ideale, a takvu žrtvu trebamo braniti, poštovati i to ne samo deklarativno, nego i djelima. Vojna pobjeda u ovoj operaciji pobjeda je hrvatskog znanja, pameti, organiziranosti, vjere i duhovnog zanosa. Svaki spomen na ovakvu žrtvu mladih hrvatskih branitelja nikada ne smije biti dio promocije ili samopromocije, posebno političke.
Ja domovinu imam: tek u srcu
je nosim
I brda joj i dol;
Gdje raj da ovaj prostrem,
uzalud svijet prosim,
I gutam svoju bol.
I sve što po njoj gazi, po mojem
srcu pleše,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinuše biću sve njojzi
što uzeše,
I ne vraćaju dug.
Svima, a posebno hrvatskim braniteljima i obiteljima poginulih i nestalih hrvatskih branitelja sretan Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja.
