U zoru 6. prosinca 1991., točno u 5 sati i 45 minuta, započeo je napad JNA, srpskih i crnogorskih rezervista te istočnohercegovačkih četnika na Dubrovnik u kojem je život izgubilo 19 branitelja i civila, a 60 ljudi je teže ili lakše ranjeno, piše Kamenjar.com.
U spomen na žrtve, 6. prosinca je proglašen Danom dubrovačkih branitelja.
Napad je trajao cijeli dan i Dubrovnik ga pamti kao najteže ratno razaranje u svojoj dugoj povijesti. Tijekom granatiranja koje je trajalo do 21 sat, devet palača renesansnog grada jako je oštećeno, a nakon prestanka granatiranja buktali su požari koje su vatrogasci i građani gasili, pod paljbom snajpera, morem.
6. prosinca 1991. godine izvršen je napad koji će ostati upamćen kao najžešće razaranje stare gradske jezgre Dubrovnika koja je pod zaštitom UNESCO-a, u povijesti.
Najžešći napadi i granatiranja bili su usmjereni na utvrdu Imperial, naselja Sustjepan i Nuncijatu i na hotel Belvedere. Iako brojčano oko 20 puta slabiji, branitelji utvrde, kojih je toga dana na položaju bilo tridesetak nasuprot daleko bolje naoružanih pripadnika JNA i četnika dragovoljaca te potpore od oko 700 neprijateljskih vojnika tenkovskih, topničkih i raznih drugih postrojbi, u bliskim su borbama tijekom bitke za Srđ uspjeli odbiti sve napade. Nakon cjelodnevne borbe za utvrdu, po kojoj je u jednom trenutku zapucalo i topništvo obrane, jer su se četnici uspjeli popeti na utvrdu u kojoj su bili branitelji, negdje u poslijepodnevnim satima napad neprijatelja je uz njihove velike gubitke odbijen.
Odnos agresorskih snaga i branitelja bio je 20:1 u korist agresora koji je raspolagao i s neusporedivo jačom silom i vatrenom moći.
Samo na Stari Grad palo je preko 2.000 granata, iako su gradske zidine i ostali spomenici nulte kategorije bili propisno obilježeni bijelim barjacima UNESCO-a.
Tog najtežeg dana 6. prosinca 1991. godine Dubrovnik su na prvim crtama obrane branila i obranila točno 163 branitelja, po čemu će dubrovačka 163. brigada HV kasnije dobiti svoju oznaku 163.
Srpsko-crnogorski propagandisti izmišljali su bjesomučne laži ne bi li prikrili svoj zločinački pohod na jug Hrvatske, pa su tako njihovi mediji plasirali nevjerojatne priče – od toga da se u Dubrovniku “masovno ubijaju Srbi” do blasfemičnih tvrdnji kako su se u gradu okupile “horde krvožednih ustaša, među kojima su i Kurdi”.
Neumoljiva hrabrost hrvatskih branitelja održala je Dubrovnik i dalje “na nogama”, moral branitelja je značajno porastao, a neprijatelj je shvatio da osvajanje Dubrovnika i juga Hrvatske neće ići onako lako kako je zamislio.
