Od zločina je prošlo punih 30 godina, a Lyliane Fournier, majka vukovarskog heroja, francuskog dragovoljca Jean Michel Nicoliera, koji je pogubljen na Ovčari i dalje čeka informaciju o tome gdje se nalaze posmrtni ostaci njezina sina. Čeka i da se uhiti i osudi njegov ubojica koji i dalje šeta na slobodi.
– Imam 77 godina i možda neću doživjeti da ubojicu mog sina uhapse i osude, ali se nadam da će se za to boriti moji sinovi i nećaci – kazala je novinarima jučer u Vukovaru, gdje su s njom stigli i unuci iz Francuske, Jean-Michelovi nećaci. Kao i svaka majka koja traži svoga sina, ne može se smiriti dok ga ne pronađe i sahrani.
Komentirala je i da još nitko nije odgovarao za smrt njezina sina.
– Malo to duže traje. Prije tri godine doneseno je rješenje na Županijskom sudu u Osijeku protiv Spasoja Petkovića Štuke koji je ubojica Jeana Michela no sada čekamo da državni odvjetnik radi dalje proceduru. To znači da bi dalje trebalo biti provođenje istrage, a onda se može izdati tjeralica. Sada imamo samo rješenje od suda u Osijeku. Isto i u Francuskoj sporo ide sudska procedura – dodala je.
Naše vlasti terete Petkovića da je sudjelujući u agresiji na Hrvatsku, nakon okupacije Vukovara počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika. Provedenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je da je osumnjičeni tijekom listopada 1991., nakon okupacije Sajmišta, sudjelovao u odvođenju i ubojstvu sedam civila, od kojih se troje vode kao nestale osobe. Također se sumnja da je osumnjičeni u poslijepodnevnim i večernjim satima 20. studenoga 1991., u hangaru na poljoprivrednom dobru Ovčara, sudjelovao u zlostavljanju i ubojstvima zarobljenika dovedenih iz vukovarske bolnice te je tom prilikom usmrtio više osoba, a među njima i francuskog dragovoljca.
Jean Michel ranjen je na vukovarskom Sajmištu, 9. studenoga 1991., od rasprskavajuće granate, a devet dana kasnije iz bolnice je odveden na Ovčaru. Prema iskazu svjedoka Dragutina Berghofera Belog, u hangar sa zarobljenicima ušao je tada jedan od srpskih vojnika i pitao: „Gdje je Francuz?“.
„Ja tad nisam znao da je to taj mali Jean Nicolier, mislio sam da je to samo nečiji nadimak, kao što je meni Beli. Francuz je istupio, a ovaj mu je rekao: „Dođi, majku ti ustašku, Kemo će ti pokazati.“ Tukao ga je i tukao palicom. Vrištao je Francuz i plakao od bolova, a i mi s njim. Nije tamo više bilo heroja. Glavaševića su tukla sedmorica… Bilo je stravično – svjedočio je Dragutin Berghofer Beli.
Tko je ubio isprebijanog Nicoliera nije vidio, a pripadnica Šešeljeve jedinice Nada Kalaba ispričala je kako je to učinio Petković, za kojeg je kazala da se hvalio s novčanicom od 20 franaka koju je izvukao iz džepa Francuza.
Prije dvije godine brat ubijenog mladića, Paul Nicolier potvrdio je kako mu je policijski istražitelj Nikola Kajkić pokazao videosnimku polja i rekao da se tu nalaze posmrtni ostaci Jean Michela, no osoba bliska obitelji tvrdi nam kako se tu radilo o dezinformaciji koja ih je samo uznemirila.
Nikola Kajkić koji je bio čelnik Nacionalnog sindikata policije, inspektor u PU vukovarsko-srijemskoj i voditelj radne skupine za istraživanje ratnog zločina na Ovčari i danas ustraje na svojoj priči. Kajkić je svojedobno dobio nagradu „Ponos Hrvatske“ za pomoć u nevolji, a potom nečasni otpust, odnosno otkaz u policiji jer je fabricirao lažne dokaze u slučaju jednog silovanja, za koje se ispostavilo da je falsificirano.
– To sve što je ispričala na sudu Nada Kalaba su laži. Ona je teretila Štuku zbog osobne osvete jer je on nju prokazao da je pucala u Josipa Batarela. Ja sam osobno sa Štukom razgovarao 2012. godine u Rumi kao i s Nadom Kalabom. Dakle, s njima sam se gledao oči u oči i uvjeren sam kako Petković nije ubio Jean Michela. Nadu Kalabu sam pitao kako ona zna da su to bili franci kod Štuke, a odgovorila mi je da je novčanica bila smeđa. Kakav je to dokaz? Nikakav! – tvrdi Kajkić.
Ne čudi ga, kaže, što stoga ne napreduje slučaj protiv Petkovića u Osijeku
– Nema tu vjerodostojnih svjedoka – navodi.
U dosadašnjim iskazima o ubojstvu spominjalo se Petkovića i Kemala Điđića Kemu, a Kajkić sad govori i o Draganu Planincu Muji. Tvrdi da je prema njegovoj rekonstrukciji, francuskog branitelja ubio Dragan Planinac zvan Mujo koji je nakon rata pobjegao u London. „On je zajedno s još dvojicom došao osobno tražiti Francuza u hangar, a prepoznat je od svjedoka jer je nosio strojnicu Thompson – priča Kajkić.
Jean Michelov vukovarski suborac Damir Markuš–Kutina bio je prvi koji je obitelji Nicolier javio da je ubojica njihova sina i brata – Spasoje Petković. U razgovoru za Jutarnji list 2018. godine Paul Nicolier ispričao je kako je tada osjećao bijes, nevjericu i frustraciju. Proganjala ga je nepravda, farsa od suđenja za Ovčaru u Beogradu i odlučio je okrenuti broj telefona ubojice svoga brata. Javio mu se u svojoj kući u Vognju nedaleko od Rume.
– Ja sam se predstavio. Nije rekao ništa. Samo šutnja. Onda je spustio slušalicu. Tako je završio razgovor – ispričao je Paul novinaru Jutarnjeg lista.
Spasoje Petković u Vukovar je 1991., s gardijskom brigadom stigao kao golobradi mladić sa 19 godina, a Miroslav Đanković, dobrovoljac Srpske radikalne stranke koji se borio s njim u Vukovaru, za srpske medije je pričao o njihovom ubijanju i svirepom iživljavanju.
„Dok su se vodile borbe u Vukovaru, zarobili smo dvoje ljudi. Rekli su nam da su Jehovini svjedoci, da s ratom nemaju ništa i molili da ih ostavimo kući. Pustili smo ih, ali se Štuka vratio, zaključao ih u zahod, a onda bacio dvije bombe kroz prozor – ispričao je Đanković. Štuka je sudjelovao i u krvavom špaliru gdje su metalnim šipkama mlatili ljude dovedene iz bolnice, a iako ubojstvo nije vidio, Đanković je izjavio da je Štuka ubio Jean Michela.
Na suđenju za Ovčaru na Specijalnom sudu za ratne zločine u Beogradu 2009., Petković je teretio 17-oricu optuženih, pa i neke koji su u međuvremenu preminuli te u konačnici priznao i da je osobno sudjelovao u cijelom nizu zločina. Tada je i jedina žena među optuženima, Nada Kalaba osuđena je na devet godina zatvora. Petković je od optuženika postao svjedok pokajnik tvrdeći da je te jeseni 1991. bio tek ustrašeni vojnik koji se panično bojao zapovjednika vukovarskog TO-a Stanka Vujanovića, te da je, po njegovu naređenju, i u strahu za svoj vlastiti život, ubio pet ljudi. Sud mu je “priznao” tri ubojstva i oslobodio ga svake krivnje.
Zbog pokajničkih svjedočenja, službe su Petkoviću dale novi identitet – piše Slobodna Dalmacija.
