Narodna osnovna škola “Žukovica” započela je s radom školske godine 1953./1954. u novoizgrađenom školskom objektu. Njezina gradnja započela je još tijekom Kraljevine Jugoslavije, a planirana je za djecu iz Hotnja, Žukovica, Radetića, Gornjeg i Donjeg Drijena. Prvotno je gradnja škole planirana u Radetićima, ali se nije dobilo zemljište. Pavlovići Kneževići su nakon toga ponudili na Radojuši u Žukovicama te je tu počela gradnja školske zgrade 1938. godine. Školu je počeo zidati Ivica Pavlović Knežević, a nastavili i dovršili Jozo Bjelopera, Jozo Krmek i Jozo Matić Mojić iz Broćanca. Pomagali su još i Đuro, Vide i Niko (Kralj) Pavlović s Hotnja.
Uz školu je iskopana i rupa za čatrnju, ali nikad nije izgrađena. Ta rupa je zatrpana 1992. godine kad je inženjerija HV-a na Drijenu sanirala porušeno selo.
Izgled škole
U prizemlju škole nalazila se učionica s četiri reda klupa, hodnik i ostava ispod drvenih stepenica koje su vodile na kat. Na katu su se nalazile četiri prostorije, tri za učiteljski stan, a jedna je bila namjenjena za školsku knjižnicu. Među narodom je ta škola ostala škola na Radojuši, a ne na Žukovicama.
Nakon Drugog svjetskog rata Branko Katić je na Hotnju organizirao tečaj za opismenjavanje odraslog stanovništva i to u kući Lazaraevića Janjića na Hotnju.
Prezimena koja su pohađala školu u Žukovicama i učitelji
Učenici su dolazili iz Žukovica, Hotnja, Radetića i iz Gornjeg i Donjeg Drijena. Prezimena koja su pohađala ovu školu su: Lazarević Janjić, Katić, Pavlović, Perić, Trojić, Daničić, Krmek, Raguž. Kao i u ostalim seoskim školama, učitelji su se često mijenjali, a jedan od razloga je i to što selo nije imalo lokalnu prodavnicu.
Prvi učitelj koji je u školi predavao bio je Jozo Raič iz Višića i u školi je ostao do 1954./1955. godine. S njime je živjela i njegova obitelj. Tijekom godina izmjenili su se brojni učitelji i učiteljice, a zadnja učiteljica koja je podučavala u ovoj školi bila je Ljuba Sentić, udana Krešić. Školu je tada pohađalo 14 učenika.
Kraj rada škole
Škola prestaje s radom 1979./1980. godine i to nakon donošenja zakona o osnovnom obrazovanju i ukidanju nastave u školama s manje od 24 učenika. Nakon asfaltiranja puta od Žukovica do Graca stvorili su se uvjeti za prijevoz djece do škole, a ona je zatvorena. Nakon prestanka autobusnog prijevoza učenika, kombi je polazio s Drijena te vozio djecu od studenog 1980. godine.
Izvannastavne aktivnosti i vjeronauk
Učitelji su vodili učenike na izlet za prvi dan proljeća, a na kraju školske godine bi odlazili u Neum na more. Prijašnjim generacijama to bi bio prvi susret s morem i kupanje. Jedan od učitelja, Marko Korda, u svojim zapisima ostavio je podatak da je on učio djecu plivati, a nekima je od svog novca kupovao i kupaće.
Obavezan je bio posjet Šarajića peći, izlet na Ledinak u Gradac, na Trojića Grabovinu i na Đurića do kod Dubravice gdje bi se djeca igrala. Vjeronauk je držao don Đuro Kulaš, župnik gradački i to u kući Joze Pavlovića Knežević. Učenici pričaju da im učitelji nikad nisu zamjerali odlazak na vjeronauk.
Izvor i fotografije: S. Vukorep, Povijest osnovnog školstva u općini Neum, 2014.
