Sveti Nikola rođen je u Maloj Aziji u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dugo nisu mogli imati djece, pa su molili Boga da dobiju dijete i dobili su malog Nikolu koji je dobio ime po stricu, biskupu Nikoli. Nažalost, njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Nikola nasljeđuje njihovo bogatstvo, ali nije se uzoholio, već je uvijek imao srca za ljude u potrebi.
Nikola postaje svećenik, kasnije biskup, i želi širiti ljubav kakvu je imao Isus za svoju braću ljude. Noći provodi moleći se, a dane pomažući nesretnima i šireći vjeru. Umro je 6. prosinca 327. godine, a pokopan je u Myri gdje se i danas nalazi sarkofag u kojem je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja, svečeve posmrtne ostatke 62 prenijela su u svoj grad Bari u svibnju 1087. godine, gdje se njegove relikvije nalaze i danas.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mora i mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu te ga nazivamo i zaštitnikom djece.
Uz Svetog Nikolu povezani su i brojni narodni običaji darivanja poklona djeci po uzoru na sv. Nikolu biskupa, koji je prema legendi noću potajno kroz prozor donosio darove siromašnim ljudima.
Laudato.hr
