Prije 2000 godina narod je dočekao Isusa te ga je uveo u glavni grad kličući mu kao kralju. Budući da Isus nije htio iskoristiti priliku koju je narod priželjkivao te ga povesti u bitku za rušenje rimskog okupatora, razočarano se mnoštvo od Krista ubrzo odvratilo i poduprlo Njegove protivnike, prenosi Laudato tv.
Misa Cvjetnice koja se danas slavi po našim crkvama zato ima i dva posebna obreda: prvi je povorka s blagoslovljenim palminim i maslinovim granama, koja spominje Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, a drugi je cjeloviti izvještaj o Isusovoj muci. Ovi obredi izražavaju glavne oblike vazmenog otajstva: Isusovo bolno umiranje i uskrsnu pobjedu.
Kršćani u Jeruzalemu običavali su već od 4. stoljeća skupljati se na Maslinskom brdu te bi nakon bogoslužja riječi uvečer ulazili u Jeruzalem s granama palmi ili maslina u ruci. Taj se običaj širio po Europi, pa su vjernici u mediteranskim krajevima upotrebljavali zelene grane palmi i maslina, a u kontinentalnim jelice ili kojeg ukrasnog grmlja koje su imali pri ruci, a nakon sudjelovanja u bogoslužju nosili bi ih kao svetinju kući i stavljali u kuću ili u polja da im budu zaštita od nevremena ili kakvog drugog zla. Kad se spremalo nevrijeme, palile bi se te blagoslovljene grančice i molilo da Bog poštedi usjeve od tuče i nevremena.
Blagoslov grančica postao je sastavni dio obreda današnjega bogoslužja. Noseći grančice u rukama, slavimo spomen na Isusov ulazak u Jeruzalem, a blagoslovljene grančice čuvamo kao sveti znak moleći zaštitu od različitih zala te da nas podsjećaju na proslavu Nedjelje Muke Gospodnje, na proslavu naše vjere u Krista.