Završena je još jedna Umjetnička kolonija “Neum 2022.”, a pozitivne reakcije se ne stišavaju. Ovogodišnja kolonija odisala je svečanim tonom, a brojni posjetitelji dvorišta župne crkve Gospe od Zdravlja ostali su oduševljeni umjetničkim djelima koja su za inspiraciju imala upravo Neum i sva prirodna bogatstva koja nudi.
Jedan od sudionika ovogodišnje kolonije bio je Ivan Vrljić, po struci profesor filozofije i likovne umjetnosti, koji je uz to prigrlio i likovnu kritiku, novinarstvo te književnost. Ivanu je ovo prvo iskustvo sudjelovanja na likovnoj koloniji u Neumu, ali svakako ne i posljednje. S obzirom da Ivan živi umjetnost, za portal Neum online dao je kratak presjek, točnije recenziju ovogodišnje likovne kolonije u Neumu. Njegove dojmove, motive stvaranja te ambijent samog rada prenosimo u cijelosti.
”Kako bi umjetničko djelo općenito imalo, odnosno sadržavalo kategoriju vječnosti ili takoreći bilo podložno ugođaju divljenja od strane kritike ili većine, mora proći kroz tri faze stvaralaštva.
Prva faza je stvaranje ili ideja u umjetničkom diskursu. U toj fazi umjetnik vizualizira ili kreira likovni sadržaj na sebi svojstven način kroz apstrahiranje misli i njihova prenošenja na platno, kroz materijal ili artefakt. Ta jefaza u osnovi početak nečega što umjetnik nevješto razaznaje dajući mu ustvari početni korak, uzlet ili putanju. To je likovni obris ili prvi početni uzlet umjetničkoga stvaranja.
Druga faza je apsorpcija. Kroz tu središnju i za likovno stvaralaštvo kudikamo najvažniju fazu, čiji je naziv latinskog podrijetla i znači upijanje, umjetnik se identificira s likovnim sadržajem unoseći dio sebe u platno, materijal ili osnovu stvaranja kroz ideju. Kroz fazu apsorpcije umjetnik mora izraziti sebe u punini ili umjetničko djelo postaje rutina ili prazan korak. Upravo će faza apsorpcije utjecati na umjetnikovo zadovoljstvo postignutim u likovnom, psihološkom i svakom drugom smislu. Akumulacija je posljednja faza, zapravo realizacija ili konačni proizvod koji umjetnik redefinira kroz kompoziciju, perspektivu, tonalitet ili gradiranje boja.
Posljednja je faza zapravo nadomjestak drugoj i kao točka na i u umjetničkom stvaranju. Raznovrsne radove Likovne kolonije možemo razvrstavati žanrovski, tematki i motivski.
Prisutne su sve vrste likovnih motiva te bogatstvo i raskoš boja. Možemo razaznati portrete, marine, pejzaže, sakralne teme i mrtvu prirodu. Posebno me je zaintrigirala impresionistička manira i pulsiranje svjetlosti kod livanjskog slikara Stipe Zoroje. Floralna ornamentika koja prati svjetlosni efekt boja daje slici dodatnu duhovnu i intuitivnu dimenziju.
Radovi sarajevske slikarice Alise Teletović odišu gracioznošću i nježnošću trenutka kroz tanke obrise i kontureportreta. Kroz ovogodišnju neumsku koloniju sakralna je tematika prisutna na jednoj višoj duhovnoj razini nego ranije. Posebno se to intenzivira kroz portret Krista mladoga slikara Marija Naletilića koji asocira na Dalijeva Krista koji lebdi na prostorno-vremenskoj liniji blagoslivljajući ljude unatoč muci i patnji na križu. Na ovoj je verziji slike, na rubovima Kristove ruke, kontrast svjetla i sjene postignut na jedan dojmljiv i unikatan način, kao da pulsira odajući živost trenutka sažimanja vječnosti na Zemlji i patnje koja je sveprisutna.
Čaša u sivkastom tonu boja likovni je element koji često prati stvaralaštvo mlade slikarice Julijane Raič. Zagasitim tonom boja umjetnica dematerijalizira predmet, u ovom slučaju napola punu čašu kao žarišnu točku čime se uravnotežuju slikarski i promatrački fokusi, sa željom predočavanja čaše u perspektivnom sažimanju trodimenzionalnosti.
Poseban dojam ostavljaju radovi Gorana Ristića, slikara kojeg nadahnjuje Gabrijel Jurkić, ali na jedan poprilično moderan, sugestivan način. Njegov pejzaž ujedinjuje romantičarsku osjećajnost humaniziranoga pejzaža i stvarnoga idiličnoga pejzaža, toliko prisutnog u bosanskohercegovačkoj likovnosti. Geometrizam i postmodernu tendenciju promatranja i izdužene siluete likova primjećujemo kod Borisa Orenčuka, mladoga kipara sklonog korištenju novijih materijala i analiziranju perspektive.
Sklonost apstrakciji i donekle figurativnosti te načela postmoderne likovnosti uočavamo u radovima akademskog slikara Marija Šunjića.
Kipar Mate Turić, poznatiji kao Mata Croata, u sažimanju i obradi kamena naročito koristi vertikalnost s ciljem unošenja živosti postojanja.
Likovna kolonija “Neum 2022.” godine dokazala je svima nama da mladi kao i oni stariji, iskusniji umjetnici mogu umjetnički dočarati vlastiti svijet. Kako kaže veliki Pablo Picasso: ,,Svako je dijete ustvari umjetnik. Problem je ostati umjetnik nakon odrastanja.“
