Uz svoju ljepotu, bioraznolikost i prepoznatljivom „vjetru“, Vjetrenica ima mitski status i zbog bogate povijesti.
Godine 1968. velški su speleolozi (South Wales Caving Club) pronašli cjeloviti kostur leoparda (Panthera pardus), kojeg je u Zavodu za paleontologiju i geologiju kvartara (HAZU), determinirao hrvatski paleontolog Mirko Malez (1924.-1990.). Kasnije su u Vjetrenici pronađeni skeleti još tri leoparda, svi na različitim lokacijama špilje, najmanje 2 km od ulaza. Fosilni ostaci ova tri primjerka čuvaju se u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, u paleontološkom depou zbirke Vertebrata.
Postoje dvije teorije o nalazu ovih velikih zvijeri u Vjetrenici.
Prva govori o Vjetrenici kao prirodnoj zamci koja je u geološkoj prošlosti bila povezana sa dubokim jamama na površini te su ove velike zvijeri upadale u njih, pri čemu su ponekad i preživjele pad, što objašnjava otkriće paleontoloških nalaza na preko 2 km od ulaza te ostatke grebanja po stijenama.
Po drugoj teoriji, leopardi su kroz dan boravili u Vjetrenici, a u mraku su se orijentirali prateći strujanja zraka pomoću osjetilnih dlaka na njušci te istančanog njuha. Naglo dizanje razine vode u špilji, te potapanje ulaza špilje, onemogućilo je izlaz prisutnih jedinki leoparda.
Metodom datiranja paleontoloških uzoraka analizom radioaktivnog ugljika (14C AMS metoda) utvrđena starost vjetreničkih leoparda iznosi 32.000 do 40.000 godina.
Izvor i fotografije: Špilja Vjetrenica – CAVE
