Danas, 13. srpnja 2022. godine obilježava se 29 godina od pogibije hrvatskog branitelja Zdravka Jelića.
Zdravko je rođen 19. prosinca 1963. godine u Sarajevu od majke Anice i oca Franje, a poginuo je 13. srpnja 1993. godine na Gubavici, na prvoj crti obrane i to kao pripadnik bojne Neum, brigada “Knez Domagoj”. Sahranjen je u groblju u Neumu. Zdravko je bio jedan od 24 pripadnika HVO-a koji su na Gubavici izgubili svoje živote.
Zdravko se dobrovoljno uključio u rat odmah na njegovom početku, prvotno u HOS dok situacija nije postajala ozbiljnija. Obzirom da je živio u Neumu, a radio u Međugorju zatražili su od njega da se u vojsku prijavu u Međugorju, no on je to odbio i vratio se kući, u Neum. Držao je sa svojom postrojbom više položaja, između ostalog u Hrasnu, a kasnije u Stocu.
Hrvatski branitelj Zdravko Jelić poginuo je na prvoj crti obrane, u izravnoj borbi, od metka. Prema svjedočenjima poginuo je spašavajući ratnog suborca. Na mjestu pogibije danas stoji spomenik nakon njihove pogibije.
Zdravko je završio srednju ugostiteljsku školu u Čapljini te je kao poduzetnik bio vrlo uspješan. Bio je omiljen u društvu, veseljak, čovjek za razgovor i zabavu. Volio je ronjenje, svoj posao i društvo. Iza sebe je ostavio roditelje, sestru i djevojku s kojom je čekao dijete te planirao vjenčanje. Zdravkova kćer svoga oca nikada nije upoznala.
„Moj brat je išao srcem i za Hrvatsku te je tako i poginuo“, govori o svom bratu Zdravkova sestra Mirjana.
Ante Kovačić u svojoj pjesmi “Pjesma budućnosti” piše:
Hajd na noge sad, Hrvati,
Biti nam je ljuti boj!
Oštra mača svak se lati
Za slobodu, narod svoj!
Zdravko je, kao i brojni drugi branitelji, svoj život položio za našu današnju, često nedovoljno cijenjenu, slobodu. Neka im je vječna hvala i slava.
