29.8 C
Neum
Subota, 13 travnja, 2024
spot_img
NaslovnicaVijestiNeumOsnovna škola “Gornje Hrasno”, prvi učenički štrajk u Hercegovini

Osnovna škola “Gornje Hrasno”, prvi učenički štrajk u Hercegovini

Narodna osnovna škola “Gornje Hrasno” u kotaru (srezu) Stolac i kotarskoj ispostavi Donje Hrasno, bila je druga zajednička (međuvjerska) škola na našem području koju je također izgradila Austro-Ugarska Monarhija. Kao godina izgradnje na školskom zdencu je uklesana 1897.

-Oglas-

Prema zapisima iz povijesnih vrela i na temelju svjedočenja učenika ove škole, vidljvo je da ona počinje s radom 1899./1900. godine. Škola je izgrađena u zaseoku Elezovići, a u posljednjem ratu je zapaljena i sad je samo ruševina.

Kratak opis školske zgrade

Prije izgradnje škole mjesno je stanovništvo proizvelo vapno i iskopalo dovoljno zemlje crvenice za žbuku. Drvene grede za školu dužine i do 10 metara prevozili su se volovskim zapregama čak s Udore preko Kozarice do Gornjeg Hrasna jer na toj dionici nije postojao put.

Škola je bila najljepša u Hercegovini, arhitektonski skladna zgrada na kat s potkrovljem i prizemnim krilom ograde. Stubište koje je vodilo na kat bilo je drveno s izrezbarenim rukohvatom. Na prvom katu nalazila se velika učionica za prvi i drugi razred i manja u prizemlju za treći i četvrti razred i učionica za osnovnoškolce. Na katu su se nalazile dvije sobe i kuhinja za učitelja i nužnik. Nužnik za učenike nalazio se u prizemlju.

Ispred škole nalazio se vrt u kojem se sadilo voće i povrće, gospodarski objekti za potrebe učitelja i zdenac. U vrtu su rasli raznobojni jorgovani, a tu se nalazio i bazen (korito) za kupanje pataka.

Uz školu obitelj Ilije Vujnovića podiže kuću na kat i otvara kavanu, trgovinu i sobe na katu za prenoćište. Kavanu je osvjetljavao petromaks, a imali su i radio na baterije. Često su imali gostujuće glazbenike iz Stoca. U blizini škole izgrađena je 1909. godine katolička škola posvećena svetom Nikoli Putniku, a 1922. godine utemeljena je i župa Gornje Hrasno posvećena Kristu Kralju.

U blizini škole nalazila se i poznata češljaonicu za uređenje (češljenje) vune koja je bila izuzetno poznata u ovom dijelu Hercegovine.

Prezimena koja su pohađala školu

Školu su pohađali Hrvati, Srbi i Bošnjaci. To su prezimena: Elezović, Lučić, Galešić, Raguž  (Čolić, Rogonjić, Čokljić), Matić, Vodenac, Papac, Vuletić, Bilić, Komad, Bukvić, Stanković, Žarković, Đogo, Medan, Bender, Boro, Oberan, Palameta, Milošević, Mandić, Miletić, Konjevod, Kuzman, Tucaković, Gušić, Kasumović, Marić, Bilić, Sefo, Miletić, Raič, Dolina, Marčinko, Medić, Bogdan, Previšić, Prkačin i Pavlović.

Ta djeca dolazila su iz sela: Elezovići, Lasta, Vodeni Do, Batkovići, Kašići, Pobrđe, Vjetrenik, Glumina, Rabrani, Crnoglav, Bjelojevići, Udora, Potprisoje, Riđica, Potkula, Banja, Gaj, Mušina, Radiševina, Rujev Do, Ćukovina i Medanovina. Ovu školu pohađala su i sela i do 10 km udaljena kao što su: Udora, Gola Brda, Mišljen, Bančići, Čavaš, Orašje, Pušišta i Burmazi.

Učitelji i učiteljice

Prvi je učitelj bio iz Hrvatske Kostajnice, a zvao se Mirko Kapetanić. Prema sjećanju bivšeg učenika Ilije Vuinovića 1899./1900. godine upisalo se 186 djece stoga je morao doći još jedan učitelj. To je bio Mihajlo Todić iz Doboja. Učitelji i učiteljice su kratko vremena ostajali u Gornjem Hrasnu, a na to su najviše utjecali teški životni uvjeti, izoliranost od prometnica i prijevoznih sredstava. Zimi se katkada moralo prevoziti i čamcem preko Popovog polja do željezničkih postaja u Veljoj Međi ili Turkovićima.

Dosta je bračnih parova u isto vrijeme predavalo u osnovnoj školi u Gornjem Hrasnu. Tako nailazimo na primjer učitelja Stjepana i surpuge Viktorije Dodigović koji su predavali u školi od 1908. do 1910. godine. Iste godine u školu dolazi predavati učitelj Jakov Matekalo i supruga mu Georgina. Ova obitelj je u Gornjem Hrasnu provela Prvi svjetski rat jer su 1917. godine krstili sina Milana.

Zanimljiva je priča dviju učiteljica, Ajiša i Milena, koje su, dok su predavale u Gornjem Hrasnu, se udale, jedna za Zdravka Batu Čavaljuga, a druga za učitelja Momu Mijuškovića. S obzirom da su se obe vjenčale u veljači 1953. godine u školi im je narod pripremio takozvano zajedničko svadbeno veselje. Svadbeno veselje održalo se u školi, a mladenke su pozvane u učionicu gdje su od uglednijih ljudi iz Gornjeg Hrasna dobile dvije mjesečne plaće, a od onih koji nisu imali novac dobile su vrijedne poklone. One su posvjedočile da su bez pristanka primljene u stranku jer tada nitko nije mogao raditi ako nije bio u partiji.

Školske godine 1973./1974. godine učiteljice su bile Tema Sjekirica koja je vodila drugi i četvrti razred, a učiteljica Ana Ćorić prvi i treć razred. Školske godine 1974./1975. godine učiteljica je Ana Anica Perić, udana Ćorić i vodila je prvi i treći razred, a sa svojim suprugom Ilijom, vozačem školskog autobusa, stanovala u školskom stanu 1974.-1983. godine.

Ime škole

Srbi su govorili za školu da je škola na Grahovištu, Hrvati da je škola u Gornjem Hrasnu, a Muslimani (danas Bošnjaci) su govorili da je to škola u Elezovića Mahali. Ime škole se, kao i u većine škola, mijenjalo ovisno o političkoj situaciji u zemlji. Od Narodne osnovne škole u Gornjem Hrasnu do Osnovne škole „Hutovo“, Područno odjeljenje Gornje Hrasno. Tako je preimenovana 1960./1961. godine. Škola ponovno mijenja ime 1966./1967. godine u Osnovna škola „Vladimir Nazor“ Hutovo, Područno odjeljenje Gornje Hrasno. To ime zadržava do rata u kojem je spaljena.

Prvi štrajk učenika u Hercegovini

Oko 1904. godine kao novi učitelj u Gornje Hrasno dolazi Talijan iz Istre, Alfonso Scrnavelli. Prema svjedočenjima Ilij Vuinovića i Vidike Raguža Čolića taj učitelj je bio jako strog prema djeci, stoga su se starija i krupnija djeca dogovorila da će mu uzvratiti batine. Jedne prilike dok je Ante Palameta recitirao pjesmu Carevka (u čast Josipa Franje) učitelj ga je prekinuo i rekao Spasoju Komadu da nastav. On nije nastavio pjesmu pa ga je učitelj pozvao da izađe iz klupe, ali on nije htio. Nakon toga je on prišao učeniku i počelo je hrvanje između njih i ostali učenici su pomogli Spasoju.

Kad su u podne izašli na školski odmor dogovorili su se da se taj dan neće vratiti u školu, ali sutra hoće. Učitelj ih je tužio kotarskim vlastima u Stocu, ali je sudac koji je s dvama službenicima posjetio školu i ispitao slučaj oslobodio učenike optužbi, a učitelj je premješten u drugu školu. Ovaj slučaj prvi je zabilježeni slučaj učeniškog štrajka u Hercegovini.

Izvor i fotografije: S. Vukorep, Povijest osnovnog školstva u općini Neum, 2014.

POVEZANI ČLANCI
- OGLAS -

najpopularnije