Narodna osnovna škola Glumina u Glumini otvorena je školske godine 1949./1950., a otvorena je u novoizgrađenoj sušnici. Radovi na sušnici su započeli dvije godine prije otvorenja škole, a gradili su je Gluminjani Luka i Đuka Pažin, Lovro Medić, Đuro Marčinko i Ivo Prkačin. Škola je zatvorena nakon školske godine 1952./1953., a školski inventar predan Poljoprivrednoj školi u Čapljini.
Ukratko o školi
Zgrada je bila podijeljenja na više prostorija. U prvoj se nalazio dom za mladež, zatim prostorija za mljekaru, nakon toga otvoren prostor za sušenje duhana dok se u zadnjoj prostoriji nalazila škola.
Prije otvorenja škole u Glumini je postojao tečaj za opismenjivanje stanovništva, pohađalo ga je oko 80 polaznika, uglavnom žene. Zanimljivo da je učitelj Osman Krgo iz Gornjeg Hrasna pohvalio predavače Juru Prkačina i Marka Marčinka Tomasića. Učitelj Krgo je potpisivao potvrde o završetku tečaja, a neki su s tim potvrdama otvarali i privatne trgovine.
Kada je škola otvorena pohađala su je djeca iz Glumine, Međugorja, Vjetrenika. Prezimena koja su išla u tu školu su: Prkačin, Marčinko, Pavlović, Konjevod, Previšić, Pažin, Bogdan, Medić i Vujnović.
Učitelji i broj učenika
Prvi učitelj u Glumini bio je Veljko Bjelica, a te je prve godine školu pohađalo 30 djece. Drugu školsku godinu učitelj je također bio Veljko, godinu nakon njega učitelj Vasko Brajović iz Danilovgrada u Crnoj Gori. Vasko je kasnije zaposlio skupinu Gluminjana na probijanju tunela „Povija“ u Crnoj Gori, ali se nisu dugo zadržali na tom poslu.
Iza Vaske učitelj je bio Boško Tomičić iz Orahovog Dola, a do tada je predavao na mjestu učitelja u školi u Gornjem Hrasnu. Godine 1952./1953. školu je pohađalo 56 učenika.
Gluminu je 1953. godine pogodilo teško nevrijeme te je sušnica raskrivena. Učitelj Tomičić o tome je obavijestio ured općine u Hutovu o čemu je sačuvano izvješće koje je učitelj poslao Narodnom odboru općine Hutovo 2. siječnja 1953. godine. Nakon intervencije Tomičića sušnica je sanirana.
Zanimljivosti o školi
Velika i mala seoska lokva nalazile su se u blizini škole te su bile stalna prijetnja za učenike. Učitelji su ih nastojali odvratiti da ne borave u njihovoj blizini, ali često neuspješno. Izvannastavne aktivnost su učenici provodili na izletima u Gornjem Hrasnu i Cerovici. Tu su se igrali s djecom iz tih škola, a često su išli i vlakom do Brštanice.
Po zatvorenju škole djeca su trebala školovanje nastaviti u školi u Gornjem Hrasnu, ali nisu pristali, nego su roditelji zahtjevali da njihova djeca pohađaju školu u Hutovu. Tako je u konačnici i odlučeno, a od sušnice su ostali samo temelji.
Izvor i fotografije: S. Vukorep, Povijest osnovnog školstva u općini Neum, 2014
