Neum – malo mjesto zavidnih sportskih uspjeha mladih. Uspjesi se nižu iz nogometa, rukometa, košarke, vaterpola i drugih sportova, a zajedničke niti naših mladih uspješnih sportaša jesu talent, trud, rad i isti izvor – Neum.
U današnjem intevjuu donosimo uspjeh mlade košarkaške nade neumskih korijena, Ivana Bogdanovića. Ivan je prije par dana osvojio naslov prvaka Hrvatske u košarci sa svojim klubom KK Cedevita Junior.
Za Neum online Ivan je rekao sve o svojim prvim košarkaškim koracima, pozivu u hrvatsku reprezentaciju te kako uspjeva uskladiti školu i treninge.
Koliko se dugo već baviš košarkom i kako je započela tvoja košarkaška karijera?
– Košarkom sam se zarazio od najmanjih dana. Ako se u bavljenje košarkom broji i napucavanje improviziranog koša na ulici, onda je moj prvi koš bio s nepune četiri godine. Od tada sam govorio da ću biti košarkaš. Budući da još uvijek nisam profesionalni košarkaš, karijera još nije započela u pravom smislu te riječi. Kad se osnovao HKK Neum bio sam kratko dio te priče, najmlađi i daleko najniži. Vjerojatno sam starijima samo smetao na terenu, no želja za loptom je bila jača.
Prve ozbiljne košarkaške korake napravio sam u KK Dubrovnik. Nakon završene osnovne škole imao sam ogromnu želju probati nešto ozbiljnije te sam uz veliku podršku svoje obitelji odlučio krenuti za Zagreb. Veliku ulogu u mom odlasku odigrao je i trener Anđelko Matov, koji je pridobio povjerenje mojih roditelja. Tu je priča krenula naprijed, govori Ivan.
Kome si zahvalan na svojim prvim košarkaškim koracima i imas li uzora u košarkaškom svijetu?
– Na svojim prvim košarkaškim koracima zahvalan sam svom ocu Josipu koji će i dan danas reći da je bolji pod košem od mene. On je taj koji mi je usadio ljubav prema sportu općenito. Uzori su brojni, kod svakog igrača pronalazim nešto što je vrijedno truda i postizanja. No svaki igrač sam sebi mora biti pokretač za još bolji rezultat, nadodaje mladi košarkaš.
Kako usklađuješ školu i treninge?
– Škola i treninzi. Pohađam treći razred Športske gimnazije Zagreb, popularno ŠPOGI. Škola je kao takva prilagođena isključivo sportašima, profesori imaju jako puno razumijevanja. Usudim se reći, čak i više od mojih roditelja, posebno mame koja uporno ponavlja da je škola na prvom mjestu. Iako se u načelu slažem s roditeljima da škola mora biti na prvom mjestu, ponekad je teško davati maksimum i na terenu i u školi, no zasada sve je pod kontrolom, podcrtao je Ivan.
Je li potrebno mnogo odricanja za uspjeh u svijetu sporta?
– Ovisi koliko želiš uspjeh, ništa nije teško, pa samim time ne doživljavam to kao odricanje već kao dio ulaganja u sebe. Budući sam u Zagrebu okružen samim sportašima, dođe mi kao normalna činjenica da sam doma od kolovoza prošle godine bio svega par dana za Božić. Svakodnevni treninzi, utakmice, svaka sekunda je ubrojena u rad i napredak. KK Cedevita Junior je klub posvećen razvoju mladih košarkaša i sama ozbiljnost kluba u zadaću daje da i mi koji smo dio te priče moramo s velikom ozbiljnošću pristupiti svakom zadatku koji se nađe ispred nas, priča nam Ivan.
Vidiš li se u budućnosti u košarkaškom svijetu?
– Cijeli svoj život sanjam postati košarkaš, vjerujem da sam na dobrom putu da to i postanem. Vjerujem da moje vrijeme tek predstoji i da ću u narednom razdoblju pokazati da i za mene postoji mjesto u košarkaškom svijetu.
Nakon velikog uspjeha s Cedevitom, kakvi su tvoji planovi dalje, imaš li novih poziva, nešto što očekuješ?
– Iza ovakvog uspjeha su ogroman rad i trud koji su nam se na kraju isplatili. KK Cedevita Junior klub je koji razvija mlade igrače i klub s najboljim uvjetima za rad. Budući sam još u srednjoj školi, a namjeravam nastavljati obrazovanje, Cedevitu smatram najlogičnijim izborom za rad i napredak. Očekujem da ćemo nastaviti suradnju i dalje. Vjerujem da sam svojim radom i trudom dokazao da zaslužujem biti dio Cedevite i dalje. Još sad i poziv za reprezentaciju, upornost, trud i rad su se zbilja isplatili.
Kakav je osjećaj dobiti poziv za reprezentaciju Hrvatske i jesi li svjestan odgovornosti koju takav poziv nosi?
– Poziv za reprezentaciju je san svakog igrača. Već sam bio na nekim reprezentativnim okupljanjima u mlađim kategorijama, no ovaj poziv nakon ovako naporne i duge sezone došao je kao najveće priznanje. Nadam se da ću radom i upornošću dokazati da zaslužujem status reprezentativca i s ponosom nositi dres, dodaje Ivan.
Za kraj, standardno pitanje, što možeš poručiti mlađima koji su tek zagazili u svijet košarke?
– Mlađima bih poručio da je ljubav prema sportu najvažnija za postati sportaš, da ne odustaju na prve znakove teškoća i problema, nego uporno unatoč svemu žive za svoju igru. Malim se koracima daleko stiže, stoga uporno i pomalo naprijed. Recept za uspjeh je uživanje u igri, zaključio je mladi košarkaš Ivan Bogdanović.
