Rado dijelimo priče mladih i uspješnih ljudi iz Neuma koji se ističu svojim sportskim, znanstvenim i društvenim angažmanom. Jedna od njih je Antonela Perić, dobitnica dekanove nagrade za najuspješniju volonterku Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF-a) u akademskoj 2021./2022. godini, nastavila je svoj put posvećen volontiranju i društvenom angažmanu. Njezina strast prema pomaganja drugima i stvaranju pozitivnih promjena u zajednici prepoznata je na mnogim razinama, a jedna od njenih najistaknutijih aktivnosti je volontiranje na Hodu za život u Hrvatskoj.
U našem intervjuu, Antonela dijeli svoje iskustvo volontiranja te motive koji je vode. Upoznajte ovu mladu Neumljanku i saznajte kako svojim primjerom mijenja svijet na bolje.
Antonela, možeš li se ukratko predstaviti našim čitateljima?
“Ja sam Antonela Perić, rođena sam i odrasla u Neumu na što sam neizmjerno ponosna i zahvalna. Trenutno studiram na diplomskom studiju logopedije u Zagrebu. Obožavam čitati, uživam u dugim šetnjama i finoj kavi. Ispunjava me rad s djecom i mladima”, govori nam Antonela.
Kada si počeli volontirati i gdje trenutno volontiraš?
“Volontiranje je sastavni dio mog studentskog života. Uselila sam u studentski dom na Savi u ponedjeljak prije 4 godine, a već u srijedu sam se uključila u grupu Instruktora u Oratoriju Dominik Savio na Jarunu. Trenutno volontiram u Svjetskom savezu mladih Hrvatska kao edukatorica u ciklusa edukacija o dostojanstvu i ljudskim pravima. Također, već tri godine volontiram i sudjelujem u organizaciji Hoda za život, obitelj i Hrvatsku koji se 9. put održao u Zagrebu.”
Što te potaknulo na volontiranje na Hodu za život?
“Moja prijateljica Marija i ja smo se prije 3 godine prijavile na volontiranje na Hodu prvenstveno jer smo za zaštitu života od začeća do prirodne smrti. Svaki je život vrijedan i poseban cvijet koji zaslužuje i treba cvjetati. Hod za život promiče važnost ljudskog dostojanstva, podržava našu dužnost da stanemo uz istinu i branimo istinske vrijednosti. Jednostavno poželite biti dio nečeg tako lijepog i važnog za naše društvo i domovinu. Ponese vam i mladenački zanos, pjesma, veselje, radost koja isijava na licima ljudi. Na Hodu 2022. smo dijelile transparente sudionicima na Hodu. Nakon Hoda javile smo se našoj Vlasti i Boženi da nas zovu za buduće aktivnosti koje Udruga U ime obitelji bude provodila. Od 2022. volontiram na akademijama, predavanjima, donatorskim večerama koje je Udruga organizira”, istaknula je Antonela.
Koje je tvoje mišljenje, kao mlade osobe, o Hodu za život?
“Ne bih bila dijelom istoga da nemam pozitivno mišljenje. Prije svega htjela bih napomenuti da volontiranje na bilo kojem projektu ili događaju doživljavam kao služenje. Služenje da se boriš za istinu, za vrijednosti i vrline kojih nedostaje u svijetu, koje ljudi ne prepoznaju jer smo bombardirani netočnim informacijama, krivim ideologijama. Pitanje o pobačaju, zaštiti života, općenito o Hodu, dosta je kontroverzno i nepopularno pogotovo ako se krećete ili zalazite u krugove koji ne podupiru vaše mišljenje. Hod za život počiva na znanstvenoj činjenici da ljudski život počinje začećem što su potvrdili svi medicinski fakulteti u Republici Hrvatskoj. Isto tako, Hod za život ističe važnost zaštite žena, žena koje su zbog ekonomskim i društvenih neprilika kao i nerazumijevanja okoline bile prisiljene na pobačaj. Pobačaj ne predstavlja zdravstvenu skrb za žene.To nije rutinski postupak; nitko ne govori o zdravstvenim i psihičkim problemima koje nosi sa sobom. Nitko ne progovara o stopi samoubojstava, depresiji, PTSP-u koje ove žene proživljavaju. Miroljubivim Hodovima diljem Lijepe Naše, u čak 15 gradova, šalje poruku da žene i muževi preuzimaju odgovornost za svoje postupke, da je svaki život vrijedan življenja. Veseli me što se ove godine prvi put hoda u Opuzenu”, naglasila je Antonela.
Možeš li reći našim čitateljima koje je geslo i poruka ovogodišnjeg Hoda za život?
“Geslo ovogodšnjeg Hoda za život je: “Glas rođenih za život nerođenih”. Budući da živimo u demokraciji, imamo obvezu boriti se za poštivanje prava na život svakog čovjeka. Dužnost nam je biti glas onih koji glasa nemaju. Ne postoji pravo na prekid nedužnog ljudskog bića! Postoji pravo na život!”, istaknula je.
Kakvo je tvoje iskustvo kao organizatora?
“Biti dijelom organizacije ovako velikog događaja je uvijek izazovno. Organizacijski tim za Zagreb broji 12 članova. To su ljudi koji su uvijek spremni na suradnju i imaju izvanredne sposobnosti organizacije. Iskustvo u organizaciji suoči te sa stvarnošću i nauči suradnji i komunikaciji. Ove godine bila sam zadužena za koordinaciju volontera i skupljanje donacija. Također, članica sam medijskog tima”, rekla je Antonela.
Što za tebe osobno znači sudjelovanje u ovakvim događajima?
“Prije svega, geslo ovogodišnjeg Hoda za mene ima posebno značenje jer ga mogu povezati s logopedijom. Kad sam ga čula, odmah sam se sjetila djece koja su neverbalna, koja nemaju sredstvo komunikacije, djece koja ne mogu izgovoriti neki glas. Kako je njima teško, koliko su frustrirana. A onda dođemo do ekipe za čiji se glas, za čija se prava zalažu drugi. Shvaćam to kao etičku i moralnu obvezu, biti tu za one koji glasa nemaju. Sudjelovanjem na ovakvim događajima naučiš odgovarati s ljubavlju i iz ljubavi. Poštivati ljude koji se ne slažu s tobom, argumentirano i mirno odgovarati na prozivke ili kritike. I kad sve prođe, kad vidim sve snimke, slike, budem samo ponosna i sretna! Kad se opet zapitam, zašto ovo sve radim sjetim se citata iz Biblije: “Svako stablo koje ne rađa dobrim plodovima, siječe se i u oganj baca. Dakle, po plodovima ćete ih njihovim prepoznati.” Želim da moja djeca, jednog dana, budu ponosna na mene i da ovaj moj mali doprinos bude na rast društva i domovine.”
Za kraj, imaš li neku posebnu poruku za naše čitatelje?
“Cilj ovog intervjua nije nekoga prozvati, osuditi ili uzdići moje sudjelovanje u organizaciji Hoda. Život piše čudne priče, nekad sretne, nekad tužne. Kad se dogode nepredvidljivi i čudni zapleti, moramo biti spremi za brzo i efikasno rješenje i pomoć glavnom liku. Ženi. Ženi koja se premišlja na pobačaj nije nimalo jednostavno i lako. Nije lako ni ocu, partneru o čijoj se ulozi malo govori. Iako se to u medijima prikazuje kao rutinski postupak, dok čeka u čekaonici, to je agonija, strah. Suosjećam s roditeljima koji se nose s teškim dijagnozama, s majkama koje su same, koje partneri tjeraju na pobačaj. Želim da budu hrabre i odvažne, da potraže pomoć zajednice, da se odluče za svoju djecu. Djeca su blago! Svojim davanjem glasa nerođenima otvaramo put i spremno odgovaramo da je svaki ljudski život vrijedan življenja, da svako biće ima pravo pokazati svoje talente i svoje mogućnosti. I nas su naše majke rodile! Ne zaboravite im zahvaliti”, naglasila je za kraj intervju mlada Neumljanka.
Zahvaljujemo Antoneli na vremenu i iskrenim odgovorima. Njena posvećenost volontiranju i njen neiscrpan entuzijazam velika su inspiracija. Želimo joj puno uspjeha u daljnjim volonterskim poduhvatima i radu.
