U srijedu, 2. ožujka 2022. godine, je Pepelnica ili Čista srijeda. To je početak korizme i na taj dan Crkva zapovijeda strogi post i nemrs. Zakon nemrsa obvezuje sve katolike vjernike koji su navršili 14. godinu života, a zakon posta obvezuje od navršene 18. do započete 60. godine života.
Osim na čistu srijedu, Crkva propisuje nemrs na svaki korizmeni petak. Postiti znači najesti se jednom do sita u danu, a ne mrsiti znači ne jesti meso. Obično se osim mesa ne jedu ni mlijeko, jaja i mliječni proizvodi. Naglasak je na umjerenosti u hrani, štoviše dragovoljnom gladovanju, kako bi se time posebno istaknula spremnost na žrtvu i odricanje iz ljubavi i zahvalnosti prema Kristovoj muci i smrti.
Na Čistu srijedu, na večernoj svetoj Misi u našoj župi Gospe od Zdravlja bit će obred pepeljanja.
Toga dana svećenik pepelom, koji se obično dobije paljenjem maslinovih grančica od prošlogodišnje Cvjetnice, posipa glavu svakoga vjernika izgovarajući: „Obrati se i vjeruj Evanđelju“ ili „Spomeni se da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. To je snažan podsjetnik na našu smrtnost i poziv na obraćenje koji nas nuka da se odreknemo grijeha kako bismo prihvatili čedan život.
Povijest “Kostrijetne srijede”
U početku ovaj je obred mnogo više uključivao i bio rezerviran za „javne grješnike“, od kojih se zahtijevalo da obavljaju javnu pokoru kako bi ponovno mogli biti primljeni u zajedništvo.
Po primjeru starozavjetnih proroka, ovi su pokajnici nosili kostrijet odnosno grubu odjeću tijekom cijele korizme, zajedno s pepelom na svojim glavama.
Prema ovom običaju, oni kršćani koji su imali teški, „glavni“ grijeh, morali su se podvrgnuti javnoj kazni.
Na Pepelnicu bi biskup običavao blagosloviti odjeću kostrijeti koju će pokornici nositi tijekom svetih 40 dana, i njihove glave posuti pepelom. Onda, dok bi vjernici pjevali sedam pokorničkih psalama, „pokornici bi bili protjerani iz svetoga mjesta zbog svojih grijeha, kao što je i Adam bio izbačen iz raja zemaljskoga zbog svoje neposlušnosti“.
Svoju pokorničku odjeću nisu smjeli skinuti niti ponovno ući u crkvu prije Velikoga četvrtka, nakon što su stekli pomirenje trudom i pokorom, i sakramentalnom ispovijedi i odrješenjem, navodi nedjelja.ba.
Kostrijet se obično opisuje kao komad grube odjeće koji je izvorno bio nošen na golu kožu, čime je to činio neugodnim i katkada bolnim. Kasnije je ova odjeća oblačena preko svakodnevnoga odijela, kao javni, ali manje bolan znak pokore.
