Svjetski dan štednje obilježava se 31. listopada, kao sjećanje na Prvi međunarodni kongres štedioničara održan na taj dan 1924. u Milanu. Tada su se sastali predstavnici svjetskih štednih ustanova želeći pronaći izlaz iz krize koju je prouzrokovao Prvi svjetski rat. Sudionici tog kongresa usuglasili su se da je štednja prijeko potrebna za razvoj čovječanstva pa je ustanovljen Svjetski dan štednje kao oživljavanje borbe protiv rasipništva.
Tu je odluku donijelo 350 delegata iz 27 zemalja svijeta koji su predstavljali oko 100 milijuna štediša. Time je započeta era promišljanja o očuvanju postojećih resursa i promjena u njihovom korištenju.
Građani su uvijek nastojali štednjom novca ostvariti osobnu materijalnu neovisnost i sigurnost. Štednja nije samo odgađanje potrošnje, nego i planiranje određenih želja i potreba.
Većina donesenih rezolucija odnosila se na bolju suradnju među bankama, koju se namjeravalo ostvariti kroz osnivanje Međunarodnog instituta štednih banaka. Uzme li se u obzir nestabilnost perioda u kojem su se navedeni događaji događali, trebalo je vratiti povjerenje štediša u sustave i dodatno educirati ljude kako bi shvatili važnost štednje.
Štednja je jedan od temelja rasta i razvoja svake zemlje preko kojeg se dolazilo do višeg životnog standarda i stabilnosti nacionalnih ekonomija, te se u tom pogledu do danas nije ništa promijenilo. Posljednji dan kongresa profesor Filippo Ravizza je proglasio Svjetski dan štednje, čija se tradicija zadržala do danas diljem svijeta, na način da kreditne institucije najčešće daruju štedne kasice, nagrađuju najvjernije štediše, doniraju određena sredstva u dobrotvorne svrhe, ili otvaraju svoja vrata najmlađima koji imaju priliku posjetiti banke i saznati nešto o njihovom poslovanju.
I danas smo smo pred ekonomskom i globalnom krizom koja je započela naglim rastom cijena nakon pandemije covid-19. Stoga, Međunarodni dan štednje može biti poticaj za ekonomičnije i promišljenije trošenje novca.
