Narodnu osnovnu školu Brštanica otvorila je Austro – Ugarska Monarhija 1902./1903. godine u bivšem željezničkom stacionaru. Stacionar je bio izgrađen za liječenje radnika koji su radili na izgradnji željezničke pruge od 1898. do 1901. godine. Brštanica je tada teritorijalno pripadala Donjem Hrasnu u kotaru Stolac.
Školska zgrada sastojala se od jedne učionice i stana za učitelja, a uz školu su bili još i školski zdenac, zahod i vrt. Škola je svoja vrata otvorila 1902./1903. godinu, a prvi učitelj je bio Mato Matija Miletić. Godine 1904. zamijenio ga je učitelj Ivan Krešić koji je došao iz škole s Kupresa. Zanimljivo je da je učitelj Krešić bio prvi koji je imao bicikl u Hrasnu u tom razdoblju dok je bio učitelj na Brštanici. Već 1906. godine spominje se u spisima škole u Kočerinu.
Mjesta i prezimena koja su pohađala školu na Brštanici
Školu su pohađala djeca iz Brštanice, Mramora, Tuhinja, Cerova, Srijeteža, Boruta, Dobranja (stanovnici Srijeteža, Boruta i hercegovačkog dijela Dobranja krajem 1930-ih tražili da njihova djeca pohađaju školu u dalmatinskom dijelu Dobranja), Kolojanja i Babina Dola, a kasnije s Dubravice i dijela sela Bajovci. Iz Bajovaca su u školu na Brštanicu išli članovi obitelji Krešić.
Prezimena koja su pohađala školu na Brštanici su: Jurković, Hajvaz, Miličević, Mandurić, Jerinić, Gakić, Šutalo, Bukovac, Soldo, Mustapić, Bošković, Raič, Repeša, Lubina, Obradović, Njavro, Daničić, Menalo, Hajdarović, Ivanković, Maslać, Mandrapa, Bulum, Đurasović, Lojpur, Šilić. Školu su nekoliko godina pohađala i djeca iz Svitave i Donjeg Hrasna te djeca „stranaca“ državnih činovnika koji su radili na Brštanici
Rad škole kroz godine i desetljeća
Škola je s prekidima radila i tijekom Prvog svjetskog rata jer je imala polaznike i 1917. godine. Nakon raspada Austro – Ugarske i prvog godina Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca škola i dalje nosi naziv Mješovita narodna osnovna škola u Brštanici u kotaru Stolac.
Godine 1921./1922. učnici su imali navedene predmete: nauk o vjeri, početna stvarna nastava, srpski ili hrvatski jezik, račun, zemljopis i povijest, prirodne nauke, krasnopis, geometrija i crtanje, gospodarstvo, pjevanje, gimnastika i ženski ručni rad.
Proglašenjem Kraljevine Jugoslavije škola je preimenovana u Narodna osnovna škola na Brštanici. Godine 1932. školu je pohađalo 35 učenika. Tada je školu posjećivao i školski nadzornik Tanović. On se oženio dok je bio učitelj na Brštanici, bavio se pčelarstvom, a u lov bi išao s lokalnim ljudima iz Brštanice. Ostao je zapamćen kao vrijedan i društven čovjek, a nakon Drugog svjetskog rata bio je direktor dječjeg i studentskog doma u Sarajevu.
Učenici su učili hrvatsku povijest i hrvatski jezik, izgovarali mjesece kroz godinu na hrvatskom jeziku, a učili su prvo latinično pa ćirilično pismo. Učili su i hrvatske pjesme, a neke od njih bile su: Boj na Gvozdu, Bitka na Krbavskom polju, Knjigu piše ban Nikola Šubić Zrinski itd.
Školske godine 1941./1942. brigu o školi preuzeu je učitelj Emil Rajić koji je stanovao u Hutovu, tada se otvorio i peti i šesti razred, a nastavnici su dolazili iz Čapljine predavati. Učenici su uspjeli završiti redovni peti razred, ali zbog ratnih prilika škola je zatvorena 1942. godine, a u nju su uselile izbjeglice iz istočne Hercegovine. Tada je uništena i školska arhiva.
Nakon rata, u novoj državi Federativnoj Narodnoj Republici Bosni i Hercegovini škola nosi naziv Narodna osnovna škola u Brštanici, kotar Čapljina. Školske godine 1946./1947. škola je ponovno otvorena, a ovaj put je primila djecu sa šireg prostora Hrasna jer je škola na Cerovici bila upaljena. Ista je obnovljena 1948. godine.
Učiteljica Mira Jurković bila je prva učiteljica razredne nastave u školi na Brštanici, a počela je raditi 1946./1947. godinu. U svom svjedočanstvu o radu škole iznijela je da su uvjeti za rad bili prilično teški, da su imali samo jednu učionicu i bez dostatne opreme pa su se za istu morali snalaziti učitelji samostalno. Uz školu je postojala i mala drvarica koju su kasnije preuredili u školsku kuhinju u kojoj su djeca dobivala toplo mlijeko i kruh s marmeladom, a sve su to spremale lokalne žene. Rekla je da je školu pohađao i Pero Jurković, prijašnji guverner Narodne banke Hrvatske za čijeg je mandata uvedena u hrvatski platni sustav kuna. Osim njega, školu na Brštanici kratko je pohađao i vukovarski ratni heroj, doktor Juraj Njavro. Učiteljica Mira je još rekla da su učenici pisali na malim drvenim pločicama uz oskudan broj udžbenika, a da se zbrajalo, oduzimalo uz pomoć crteža. Osim toga često su u školi imali izložbe dječjih radova.
Nakon osnivanja osmorazredne škole u Hutovu školske godine 1960./1961. samostalne osnovne narodne škole postaju područna odjeljenja, a tako je bilo i sa školom na Brštanici.
Potres i nova školska zgrada
Početkom siječnja 1962. godine šire područje Brštanice pogodio je jak potres koji je oštetio zgradu škole pa se nastava nije više mogla održavati u istoj. Još jači potres dogodio se nekoliko dana nakon prvog, a nakon njega školska zgrada je u potpunosti postala neupotrebljiva.
Zgrada stare škole je srušena, a izgradnja nove škole povjerena je zidaru Anđelku Obradoviću iz Bajovaca, a on je zaposlio i zidara Peru Obada. Škola je svečano otvorena 1966./1967. godine, a prva učiteljica bila je Marica Mlikota iz Otočca i u školi je ostala do kraja 1975. godine. Škola je radila do 1979./1980. godine, a zanja učiteljica je bila Velinka Ljoljić.
Na temelju zahtjeva Štaba Teritorijalne obrane Neum iz 1982. godine donesena je odluka da školska zgrada na Brštanici prijeđe u djelokrug spomenutog zapovjedništva. Od tada do Domovinskog rata na Brštanici se nalazio Centar za obuku pričuvnog sastava Teritorijalne obrane Općine Neum.
Zgrada škole ponovno je oštećena u Domovinskom ratu, a nakon toga ponovno u potresu iz 1995. godine. Uz pomoć Općine Neum i Hrvatskih pošta zgrada škole je sačuvana. Škola je ponovno otvorena 1998./1999. godine pod nazivom Osnovna škola Kardinala Stepinca, Područni odjel Brštanica. Škola je tako radila do 2006. godine kada se konačno gasi. Posljednji učitelj bio je Božo Mandurić.
Izvannastavne aktivnosti i vjeronauk
Od izvannastavnih aktivnosti izdvaja se: posjet i održavanje predavanja u šumi, posjet Hutovskom gradu, posjet tvornici keksa „Lasta“ u Čapljini, a išli su redovno i na izlete u Dubrovnik.
Vjeronauk je učenicima poslije nastave držao don Stjepan Batinović, a održavan je u kapelici sv. Ante na Brštanici. Za vrijeme komunističke Jugoslavije vjeronauk je bio „izbačen“ iz školskog programa. Učenici iz tog razdoblja svjedoče da su im neki učitelji čak i oduzimali katekizme.
Izvor i fotografije: S. Vukorep, Povijest osnovnog školstva u općini Neum, 2014.
