Prije 30 godina, 2. studenoga 1991. godine, na Južnom bojištu u selu Drijen kod Neuma od raketa ispaljenih od strane zrakoplova JNA poginula su četvorica pripadnika 1. bojne 116. brigade Hrvatske vojske „Neretvanski gusari“. Ante Babić, Ante Rebac, Ante Kuran i Stipe Buljubašić stradali su u civilnom osobnom automobilu u zoni izvan ratnih operacija.
Ova vijest je na najgrublji način navijestila teške dane u obrani od srpskog agresora.
Poginuli su kao prve žrtve Domovinskoga rata s područja doline Neretve, u akciji izviđanja, kada je njihov automobil pogodio avion JNA.
Tim povodom, članovi njihovih obitelji, prijatelji i suborci su se jučer okupili na Drijenu u općini Neum, gdje su na mjestu pogibije položili cvijeće i zapalili svijeće. Nakon toga je u župnoj crkvi u Gradcu održana sveta misa njima u čast nakon koje je, prema lijepom običaju, bilo druženje u kući brata pok. Ante Babića.
Ante Babić je rođen u Gracu kod Neuma 22. lipnja 1959. godine od majke Ljube i oca Vlahe. Po zanimanju je bio električar te je radio u Elektro Neum. Nije bio oženjen. Poginuo je 2. studenog na južnom bojištu kada je automobil u kojem se nalazio raketirao zrakoplov JNA-a. U trenutku pogibije je imao 32 godine. Pokojni Ante je prvi poginuli vojnik u BiH u Domovinskom ratu.
Ante Rebac rođeni Metkovćanin i bio je oženjen Živkom s kojom je imao kćeri Ivu (1979.), Jelenu (1981.) i Anu (1983.) te sina Matu (1991.). Prije rata radio je u Metkoviću kao direktor Ureda za katastar i geodetske poslove. Bavio se i nogometom. Nekoliko je godina igrao u NK Neretva u Metkoviću, a klub u sjećanje na njega svake godine organizira Memorijalni turnir Ante Rebac. U trenutku pogibije imao je 44 godine.
Ante Kuran rođen je u Brečićima kod Metkovića. Srednju građevinsku upisao je u Mostaru gdje je stekao zvanje građevinskog tehničara. Iza sebe ostavio je kćeri Perinu (1975.) i Ivanu (1979.) te sina Tonija (1991.). U trenutku pogibije imao je 41 godinu.
Stipe Buljubašić također je rođen u Brečićima. U Sarajevu je završio višu građevinsku te stekao zvanje inženjera građevine. Radio je u građevinskom poduzeću Beton u Metkoviću. Bio je oženjen Milenom s kojom je imao troje djece – sina Antu (1984.) i kćeri Maju (1986.) i Danijelu (1989).
„Navik on živi k izgine pošteno“- pisao je Fran Krsto Frankopan u pjesmi “Poziv na vojsku”. Isti stih su zapisali članovi 116. brigade HV-a ispod imena ove četvorice hrvatskih vitezova na spomen ploči podignutoj na mjestu njihove pogibije.
