Na pola puta između Neuma i Hrasna nalazila se osmogodišnja škola “Vladimir Nazor” u Hutovu. Povezivala je ta tri mjesta uska, loša i makadamska cesta kojom su se učenici vozili školskim autobusom.
Tadašnji mediji su školu u Hutovu nazvali najvećom školom na kotačima s obzirom da je najveći broj učenika dolazio upravo autobusom. Školske godine 1962./1963. prijevoz putnika obavljalo je autotransportno-špeditersko poduzeće “Čapljina”.
Prijevoz učenika
Autobus je polazio svako jutro u 5 sati i 30 minuta: jedno jutro iz Gornjeg Hrasna, a drugo iz Neuma. Autobus je svaki dan prelazio oko 110 km, a nekada i 130 km ukoliko bi u Gracu bila međusmjena. Prijevoz bi dovozio i odvozio djecu iz dvadesetak sela. Tijekom jedne školske godine autobus bi prešao oko 23 000 kilometara.
U početku je iz Gornjeg Hrasna išlo od 30-40 učenika da bi ta brojka kasnije narasla i do 100, a učenici su prijevoz plaćali. Ukoliko djeca nisu platila prijevoz, ne bi mogao putovati, a vozač u autobus nije smio primiti nikoga osim učenika, iako se događalo da bi nekoga nekad povezao.
Učenici bi u školu dolazili i pola sata prije početka nastave, a tijekom zime bi početak čekali u učionicama. Kada bi bila sezona branja kadulje, vrijeme prije početka nastave provodili bi u Osoju ili Gradini berući istu za školu. Prvo školsko zvono je zvonilo u 7 sati i 15 minuta.
Iz nekih sela su djeca pješačila do škole. Tako se navodi da su djeca iz Prapratnice išla pješke, a osim njih pješačili su još i učenici iz Hutova, Brštanice, Cerova, Svitave, Previši, Glumine, Zelenikovca i Drijena.
Prvi službeni autobus
Prvi autobus za školu kupila je općina Čapljina prije početka školske 1963./1964. godine. Prvi vozač bio je Ludvig Lutko do dolaska vozača Mire Šimića iz Gruda. Miro je vozio školski autobus do 1969. godine, a tijekom tih godina nastanio se u Neumu u kojem je izgradio i kuću te zasnovao obitelj. U školi u Gornjem Hrasnu stanovao je vozač Ilija Ćorić sa svojom suprugom Anom, tadašnjom učiteljicom.
Vozači su gorivo točili na benzinskoj crpki u Neumu, a tajnica škole Anđa Konjevod je svaki mjesec išla vlakom u Dubrovnik i Sustjepan zadužiti bonove za gorivo.
Problem prijevoza
Zbog nezgodnog puta na dionici od Neuma do Gornjeg Hrasna, vozači su često imali problema s krivinama. Znalo se dogoditi da su učenici nekada morali izlaziti iz autobusa zbog vlastite sigurnosti dok vozač ne prođe nezgodnu krivinu. 1. siječnja 1971. godine dogodila se prometna nezgoda autobusa koji je prevozio radnike u Gornje Hrasno i vlaka. Nitko nije stradao, ali je autobus bio u potpunosti uništen.
Problem prijevoza riješen je dolaskom vozača Ilije Ćorića 1972. godine. On je do tada bio vozač ŽAS-a u Mostaru. Škola je prije dolaska Ilije nabavila novi autobus, marke “Dubrava” koji je bio dug 12 metara, no vozač Milorad Zirojević nije se usudio voziti ga. Ilija je s ravnateljom Stjepanom Vukasovićem dogovorio da odveze dionicu Neum – Gornje Hrasno. Tijekom puta uspio je savladati uspješno sve nezgodne krivine na tom putu te je i sam ravnatelj rekao da je problem prijevoza riješen!
Zahvaljujući novom autobusu za godinu dana nije bilo izostanka učenika s nastave, a vožnja od Neuma do Hutova je trajala 50 minuta, a tako i od Gornjeg Hrasna do Hutova.
Nije lako po makadamu…
Prijevoz učenika autobusom i česti kvarovi uvjetovani lošom makadamskom cestom utjecali su na redovitu nastavu i na uspješno svladavanje školskog gradiva. Na taj se problem osvrnuo i ravnatelj škole Ivan Jukić. Osim makadama, probleme su stvarali i vremenski uvjeti. Tako Anđelko Matić, učitelj iz Gornjeg Hrasna kaže: Zima, hladno, polazak autobusa je iz Gornjeg Hrasna. Vozač je Ilija uspio jednu bocu (spremnik zraka za kočnice) ugrijati i proradila je, ali druga nije. Pošli smo za Hutovo, pun je autobus učenika i tri putnika: Pero Graovac Bukvić, Anđelko Šutalo i ja. Vozimo se bez problema niz Lisine. Ilija je iskusan, dobar vozač.
Vozač Ilija ističe da su vozači školskog autobusa bili poštovani i od učenika i od naroda, a imali su i korektan odnos s ravnateljima škola. Zanimljivo je istaknuti da tadašnji vozači, koji su vozili po zahtjevnoj cesti i nekada dvostruko veći broj učenika od dopuštenog, za svoj trud i požrtvovnost nisu dobili nikakvu nagradu.
Prijevoz preuzima Komunalno poduzeće Neum
Kada je osnovana općina Neum 1978. godine prijevoz putnika po zaleđu preuzelo je Komunalno poduzeće Neum. Vozači autobusa za prijevoz putnika i učenika bili su: Ilija Bilić iz Gornjeg Hrasna, Ivo Krešić, Ilija Ćorić te još neki vozači iz Čapljine. Kada je prijevoz preuzela Općina Neum vozači su bili: Nina Maslać, Ante Sentić, Nikola (Nišola) Krešić.
Izvor i fotografije: S. Vukorep, Povijest osnovnog školstva u općini Neum, 2014.
