Neum, i njegovo priobalje, predstavlja jedini dio Bosne i Hercegovine koji se naslanja te dodiruje toplo mediteransko, Jadransko more. Ovaj specifičan i jedinstveni geografski položaj Neuma rezultirao je time da na ovom prostoru još od najdavnijih prapovijesnih vremena vlada topla mediteranska klima koja je kao takva izravno preduvijetovala nastanjivanju ljudskih kultura na ovom prostoru u najstarijim periodima prapovijesti.
Gledajući nadalje koji su to Ilirski narodi koji su gradili i izgradili najmonumentalnije megalitske gradove i gradine s kiklopskim zidinama, ne treba nam puno razmišljati da bi zaključili da je tu nepobitno riječ o Ilirima, poznatijim kao čuveni Daorsi, piše dr. sc. Goran Glamuzina, dipl. ing. geologije (Megaliti Hercegovine).
Priobalni lučki grad Daorsa
Među svim brojnim pronalascima u drevnom gradu kod Stoca, posebno se izdvajaju metalni novčići na kojima je s jedne strane portret glave nekog ilirskog kralja, a s druge strane ono što je za ovu priču ujedno i najvažnije – jeste prikaz drevnog ilirskog broda, odnosno lađe. Ovaj izuzetno vrijedni novčić na kojem ujedno i piše naziv Daorsoi (Daorson) prema čemu je i dato ime samom gradu – gradini u Ošanićima, upravo sa svojim prikazom lađe nesumnjivo nam govori i pokazuje da su ovi čuveni Iliri Daorsi jednostavno morali imati svoj priobalni lučni grad na samoj Jadranskoj obali ili uz nju.
I u tom kontekstu unutar nekolicine ranijih stručnih radova o samom Daorsonu, kao što je npr. rad od Z. Marića iz 2000. god. pod naslovom “Helenistički utjecaji na ilirsko pleme Daorse”, posve je jasno navedeno da su Daorsi koji su ‘stolovali’ u Daorsonu morali imati svoju važnu luku upravo na području Neuma i njegovog priobalja, te je čak navedeno i to da su u podmorju u Neumu kod nekadašnje Policijske postaje pronađeni ostaci ilirskih brodova, što je uz isto tako brojne pronađene amfore u tom dijelu priobalja, nedvojben dokaz tome da se ‘negdje’ na Neumskom pojasu krije izuzetno važni Ilirski grad – luka čuvenih Daorsa.
Zanimljivo je i kako među stanovnicima neposrednog zaleđa Neuma postoje lokalne još uvijek itekako žive priče i legende o ilirskoj kraljici Teuti.
U okviru svih ovih autorovih otkrića kao jednu izuzetno vrijednu nadopunu kratkog, no vrlo dragocijenog navoda u zaključku Z. Marića u radu o Daorskim grafitima, posebice se može istaknuti posljednje autorovo otkriće velebnog i veličanstvenog ilirsko-antičkog grada na Žrnjevu.
Brdo Žrnjevo (351m), predstavlja jednu veliku geološku i arheološku atrakciju. U kontekstu velikog ilirskog grada na Žrnjevu, od izuzetne je važnosti spomenuti ranije, slučajno otkriće ilirske grobnice neposredno podno istočne strane Žrnjeva kod Vranjeva sela, gdje je tijekom građevinskih radova 2006. godine, slučajno presječen jedan veliki ilirski tumul koji je sadržavao nevjerojatno bogate grobove lokalnih Ilirskih stanovnika. Između brojnih tadašnjih pronalazaka unutar te grobnice, posebno se izdvajaju dvije moćne metalne ilirske kacige koje su datirane otprilike u 5. st. pr. Kr., što je još jedan u nizu nepobitnih dokaza da su na ovoj poziciji živjeli Iliri u vrijeme željeznog doba.
Proglašeno zaštićenim arheološkim područjem 2004. godine
No, još vrjednija je činjenica da je prostor oko Vranjeva sela, upravo istočnije od padina Žrnjeva, još od 2004., od strane Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika proglašen zaštićenim Arheološkim područjem, koje obuhvaća vrijednu nekropolu stećaka te ostatke rimskog naselja.
Na Žrnjevu su prisutni izrazito višeslojni kulturni horizonti sa brojnim najstarijim prapovijesnim brončano željeznodobnim ilirskim kamenim ostacima i objektima, zatim s nešto rjeđim, ali isto tako prisutnim antičko-rimskim ostacima, te na posljetku s ostacima srednjovjekovnih građevina i nekropola (stećci).
Također vrlo vrijedne povijesno arheološke, i poput ilirskih, isto tako jako monumentalne, kamene ostatke predstavljaju impozantne, i po svemu sudeći jedinstvene kamene kuće iz srednjeg vijeka, izgrađene u periodu 14. i 15. st., gdje su obitavali glasoviti Šimraci. Ovaj monumentalni srednjovjekovni kompleks nalazi se na krajnjem istočnom dijelu podno najnižeg stjenovitog okomitog grebena Žrnjeva, a ponad Vranjeva sela.
Na Žrnjevu su pronađeni i nevjerojatni brojni ostaci monumentalnih objekata, drevno uređenih i podzidanih terasa, kvartova, megalitskih platformi, obrednih i grobnih gomila, ostataka kamenih i drugih nastambi, raznoraznih kiklopskih zidina i drugih građevina, uz što veliku nadopunu i atrakciju predstavljaju isto tako nevjerojatno brojni ostaci pokretnih, prije svega keramičkih nalaza raznoraznih keramičkih drevnih ilirskih, ali i grčko-helenističkih te rimskih posuda, amfora, zdjela, lonaca, te drugih artefakata.
Često se u ovakvim zidovima s većom odlikom monumentalnosti, zapažaju i blago bunjasto isklesavani blokovi, što uz tipičan megalitski poligonalni opus zidanja bez veziva i maltera, jasno pokazuje da je veliki dio ovih megalitskih zidina i građevina građen u periodu željeznog doba, tj. u periodu vladavine i stolovanja Ilira na ovom području.
Treba napomenuti i istaknuti položaj kompleksa na Žrnjevu s kojih se pruža spektakularan i jedinstven pogled u svim smjerovima na sve strane svijeta. Naravno, na ovim položajima su Iliri i kasnije Rimljani podigli svoje omanje, no vrlo važne, izvidne utvrde od kamena, tzv. osmatračnice, izvidnice ili stražarnice.
Ovaj dio neposrednog zaleđa Neuma predstavlja veliki i široki veliki potencijal jer je riječ o jednoj velikoj geološkoj atrakciji s kojom se može proširiti turistička ponuda Neuma.
