6.8 C
Neum
Ponedjeljak, 25 listopada, 2021
Neum.online
NaslovnicaDruštvoDon Ivica Puljić – osvrt na 27 godina župništva u Neumu

Don Ivica Puljić – osvrt na 27 godina župništva u Neumu

Kao što je objavljeno, mostarko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj mons. Petar Palić potpisao je 1.7. dekrete za nove službe u Mostarsko-duvanjskoj i Trebinjsko-mrkanskoj biskupiji.
Prema toj odluci don Ivica Puljić se razrješuje službe župnika župe Gospe od zdravlja u Neumu i imenuje se duhovnim pomoćnikom u istoj župi, a za župnika se imenuje don Mladen Šutalo.

Potaknuti tom promjenom, razgovarali smo s don Ivicom o njegovom boravku u Neumu, od samog dolaska 1994. godine za župnika, pa do danas. Dotakli smo se i razdoblja od 8 godina župništva župe Krista Kralja u Hutovu, koje zajedno s Neumom ostavlja trag od 35 godina neiscrpnog djelovanja u jako bitnom vjerskom, povijesnom i nacionalnom vremenu kao što su godine od 1986. do 2021.

Možete li nam opisati vrijeme Vašeg djelovanja u Neumu, od dolaska na župu pa do danas?

Bila je to 1994. godina, pred Veliku Gospu. Završetak rata, situacija jako teška. U Neumu je tada bilo 1000 izbjeglica iz Jajca, oko 200 izbjeglica iz Dubrava i jedno stotinjak, ako ne i više, izbjeglica iz Konjica i ostalih mjesta. Crkve nije bilo pa smo misu imali u župnoj kući. Međutim, mi smo misu vrlo brzo prebacili u dvoranu. Ljudima je sve to bilo neprirodno okruženje za misu, i kuća i dvorana. Tri su mise bile nedjeljom i dolazilo je oko 300 vjernika. U to vrijeme je bilo slabo i djece i mladih na misi. Tada smo kao što se kaže malo „zaorali“ i prebacivanjem mise u dvoranu župa je malo živnula. Glasovali smo i prebacili misu mladih sa 7 h na 11 h koja je bila dosta posjećenija. Četvrta misa je bila svake nedjelje u Dužima i tu je dolazilo dosta svijeta, oko 60 vjernika. Iza toga smo polako uveli blagoslov kuća i napravili smo kartoteku u koju smo zabilježili oko 800 obitelji. Sa izbjeglicama smo dosta radili i čim se Jajce oslobodilo odmah su se vratili, a ubrzo i ostali.
Nakon toga smo počeli pomalo sa zborovima, okupljati dječicu i mlade, čak i studente. Nabavili smo bubnjeve, miksetu koja je u to vrijeme bila jako skupa, oko 4000 KM, ali nam je dobro poslužila.
Sljedeći potez su bila nova elektronska zvona koja su bila prvo nešto javno crkveno u Neumu, prvi Božji glas.
Nakon toga se napravio križ braniteljima, a to je bio prvi vidljivi znak, te su krenuli radovi na župnoj crkvi. Neum je u to vrijeme bio u razdoblju doseljavanja ljudi i gradnje, to je bilo vrijeme nicanja novih kuća i naselja, a to najbolje znamo prema blagoslovu kuća. Sjećam se da je prve godine u “Starom Neumu” bilo oko 20 kuća za blagoslov, a samo iduće godine u tom naselju 80.

Lokacija župne crkve je itakako na „nemjestu“. Ona je 400 m izvan Neuma, a razlog tome je što su komunističke vlasti strogo zabranile da se vidi s mora i magistrale. Kao takva je mogla služiti domaćim vjernicima, ali sigurno nije neumskom turizmu i svim potrebama jednog mjesta kao što je Neum.
Turisti su po gradu čuli zvono, ali sam se često znao nasmijati kad bi tražili crkvu, čak bi je i vidili, ali zbog specifičnog oblika školjke, nije im sličila na klasičnu crkvu.

Tako je 1997.g. došlo do sastanka za novu crkvu na kojem su bile delegacije iz općine i biskupije pa smo otišli na drugu stranu Kleka i od 4 ponuđene lokacije smo odabrali onu koja je između hotela.
Zatim su krenule ideje, planovi, projekti i radovi. Bilo je to zaista zanimljivo vrijeme gdje su donacije, sredstva i sve ostalo dolazili baš po Božjoj providnosti. Nije bilo lako, često dosta teško ali nije bilo odustajanja i evo, danas imamo jako lijepu crkvu u srcu Neuma. Zvonik je simbol koji stoljećima prati vjernike i crkvene objekte, ja sam u planu imao malo manji, narod veći, pa smo se našli na pola. Crkva je za Neum vrlo važna i evo jedan podatak, za 2 ljetna mjeseca bude oko 60 misa samo Poljaka u njoj.
Ove godine je do sad bilo već preko 20 misa Ukrajinaca.

Aktivnosti u župi su s vremenom bile sve više zastupljene, Neumljani su počeli sve više ići na mise i dosta mladih se u župi aktiviralo. Prema sadašnjim procjenama svake nedjelje bude oko 1000 vjernika, što je 40% od ukupnog stalnog stanovništva u Neumu. To je podatak za svaku nedjelju, a kad uzmemo i one koji dolaze, ali ne svaku, možemo zaključiti da ima negdje oko 10% Neumljana koji nikako ne idu na sv. misu.
To je jako velika stvar, pogotovo kad usporedimo s većim gradovima gdje ukupno oko 5% stanovništva ide u crkvu.
To me od svega najviše raduje.
Samo s ministrantima smo došli na brojku od 140 aktivnih. Zborovi su također aktivni, a bilo je jedno vrijeme popularnih bandova u župi gdje smo ih imali 12 u isto vrijeme i s njima je bilo jako zanimljivo.
Djeca su u velikom broju posjećivala sv. mise i radnim danima. Dolazili su, evo dolaze i još uvijek, poprilično ranije na igru i priču prije sv. Mise. Sjećam se jedne zgode, dok su još Talijani imali česte posjete, kako me jedna žena pitala je li ovo sirotište. Rekao sam kako nije i da su djeca došla na sv. misu. Kaže mi ona pa gdje su im roditelji? U njih nema toga da djeca sama dolaze tako. Tada sam joj objasnio kako roditelji spreme djecu na misu, a oni rade, ali su ih dobro odgojili. Bila je začuđena s tim.
Uveli smo i program prije mise Polnoćke u kojem su mladi sudjelovali. Pripreme su trajale tjednima, a program je bio jako dobro posjećen, čak su dolazili i ljudi izvan Neuma.
S vremenom se u župi smanjio broj djece. To se može vidjeti po školskim odjeljenjima, gdje su 3 odjeljenja bila kad sam došao, a sad je po jedno do dva s dosta manjim brojem učenika.
Mise su nam općenito i danas dosta posjećene od strane mladosti i to nije više samo misa mladih u 11 h, ima ih na svim misama nedjeljom.

Veliki ste ljubitelj povijesti i jako priznat povjesničar. To ste znanje dosta iskoristili i za Neum i dosta pomogli Neumu i na tome području. Kako je to sve izgledalo?

Da. U Neumu smo osnovali i muzej i galeriju. Muzej je zaista bogat i tko se imalo razumije u povijesna nalazišta uvijek ostane oduševljen sadržajem neumskog muzeja. Moram reći kako on nije baš u potpunosti prepoznat u Neumu koliko je od strane struke. Primjerice, ni jedan hotel u Neumu nikad nije u svojoj turističkoj ponudi imao posjetu muzeju i galeriji. Ni jednu grupu nisu doveli za razliku od škola koje su iz svih krajeva dolazile i obilazile muzej, te privatnih grupa. Galerija posjeduje oko 1000 slika raznih tehnika i autora. Nismo ih sve uspjeli ni izložiti na zidove.

Napisali ste dosta knjiga i radova, o čemu ćemo, kao i o izgradnji nove crkve, muzeju i galeriji izvijestiti u posebnim člancima, a što bi ste od toga istaknuli bitno za Neum?

Napisao sam dosta toga i dosta literature posjedujem. Sudjelovao sam na brojnim simpozijima, neki su bili od velikog značaja za Neum. Proučavajući literaturu i istraživajući spise i ostalo, ustanovio sam prvi spomen Neuma, a to je 533.g., i odnosilo se na područje Vranjeva sela i tu je u tom vremenu bio mali gradić iz kojeg se jedna ploča nalazi i u Zemaljskom muzeju. To sam na jednom simpoziju u Dubrovniku izložio i veliki povjesničari i arheolozi su poručili da je to velika stvar za Neum.

Bilo je o Neumu puno lažnog sadržaja. Napisana je, za vrijeme Jugoslavije, knjiga jednog Mihića iz Ljubinja u kojoj se iznosi da je Neum u potpunosti srpsko područje. Srećom nije nikad objavljena. Tako je i za vrijeme ovog zadnjeg rata bilo dosta pisanja o Neumu kao muslimanskom mjestu. Sjećam se jedne noći kad je došla poruka s broda, na kojem je Tuđman pregovarao s Izetbegovićem, da se pošalje sva istina o Neumu i njegovoj povijesti i kulturi. Tu smo noć don Blaž Ivanda, župnik iz Graca, don Aleksandar Boras, župnik iz Hutova i ja cijelu noć pisali i obrađivali činjenice o Neumu i to sljedeće jutro poslali na brod. Zahvaljujući tome Tuđman je imao dobre argumente za Neum. Tad su na brodu tvrdili kako je HVO u Neumu srušio 4 džamije i još dosta neistina.
Bilo je tu još značajnih povijesnih dokumenata, zbornika, knjiga i za Neum i za Hercegovinu. Za povijest sam se opredijelio još za vrijeme studiranja i to jako volim.

Imate li neki savjet za Neum, ipak ste toliko godina tu i dobro poznajete kako ovaj narod funkcionira?

Neum ima dosta potencijala ali nema velikog interesa za kulturu. Ljudi su se okrenuli turizmu u smislu izdavanja smještaja i morske obale, ali Neum i Neumsko zaleđe imaju dosta neiskorištenog potencijala od prirodnih do povijesnih i kulturnih znamenitosti. To bi u svijetu bilo itekako iskorišteno i držalo bi se do toga, ali ovdje slabo. Malo više dati značaja takvim stvarima dovelo bi do velikog napretka za Neum.

Vrlo sam zadovoljan s radom u Neumu i s vjernicima, ali smatram da se jedna promjena trebala dogoditi još prije 10 godina. Zbog zdravstvenih poteškoća sam 3 puta pismeno, a dosta puta i usmeno, molio biskupa Ratka za manju župu i odgovornost. Imao sam operacije kralježnice, problema sa visokim šećerom i dosta drugih komplikacija uz što je bilo teško voditi ovoliku župu. Međutim, on je uvijek odgovrao: „Neka te još dolje, potreban si.“.

Što biste izdvojili kao posebnu uspomenu iz ovog vremena u Neumu?

Najponosniji sam od svih projekata, radova, građevina, knjiga i sl. na rad s djecom u župi. S vremenom su to postali odrasli mladi ljudi i ostali smo prijatelji. To mi je mogu reći najznačajnije. Brojne generacije neumske mladosti.

U razgovoru s don Ivicom smo skupili dosta materijala i bit će tu još članaka na druge teme. Međutim, od svega nabrojanog najviše mu zahvaljujemo na radu s mladima, ali i na svemu što je učinio za Neum kao župnik od 1994. godine. Bile su to ratne, povijesne godine, a mi možemo biti zahvalni dragom Bogu što nam je podario velikog čovjeka, povjesničara, profesora, ali najbitnije- svećenika koji je skupa s narodom „gradio“ Neum i postavio jako dobre temelje ne samo za župnu zajednicu nego i za cijelu općinu Neum. Prije Neuma je 8 godina bio na službi u Hutovu, o čemu ćemo također nekad pisati, a to je ukupno 35 godina neiscrpnog rada i djelovanja na području naše općine.

POVEZANI ČLANCI
- OGLAS -
DOMINIK-CATERING

najpopularnije